Studeni 19, 2017

The Best bookmaker bet365 Bonus

Pojedini znanstvenici koji su radili na istraživanjima ove bolesti pčelinjeg legla pojašnjavaju kako su na pčelinjacim na kojima pojedine košnice pokazuju simptome Europske gnjiloće pčelinjeg legla većina pčelinjih zajednica zaražene iako možda neke ne pokazuju jasne ili nikakve znakove te bolesti.

Europska gnjiloću pčelinjeg legla nastaje zbog bakterije Melissococcus plutonius. G.F.White je zaslužan za prvu identifikaciju bakterije koja uzrokuje europsku gnjiloću legla još davne 1908. godine, nazvavši je Bacillus Y. Naziv je kasnije promjenjen u Bacillus pluton (Baily 1983.g.). Sama bolest iako nosi naziv "Europska" može pogoditi, baš kao i Američka gnjiloća pčelinjeg legla, pčelinju zajednicu bilo gdje u svijetu no za razliku od Američke gnjiloće pčelinjeg legla Europska je gnjiloća pčelinjeg puno bezopasnija i nakon uočavanja može se sanirati bez upotrebe lijekova no uz obaveznu dezinfikaciju pribora i opreme.

Životni ciklus Europske gnjiloće pčelinjeg legla:

Pojedini znanstvenici koji su radili na istraživanjima ove bolesti pčelinjeg legla pojašnjavaju kako su na pčelinjacim na kojima pojedine košnice pokazuju simptome Europske gnjiloće pčelinjeg legla većina pčelinjih zajednica zaražene iako možda neke ne pokazuju jasne ili nikakve znakove te bolesti. Ističu i kako u regijama gdje ne postoji povijest ove bolesti ista vrlo vjerojatno niti nije prisutna, te kako se smanjuje udaljenost od same pojave zaraze tako i pada vjerojatnost zaraze.

Same se ličinke se zaraze europskom gnjiloćom kada uzimaju hranu koja u sebi sadrži leglo bakterije M. plutonius (Shimanuki 1997). Postoje neki dokazi da se sam prijenos zaraze može dogoditi i od ugriza parazitske grinje, Varroa destructor (Kanbar i Engelsu 2003.) pa se svakako preporuča držanje jakih i zdravih zajednica u svakom smislu.

Unutar zaražene ličinke, bakterijska se populacija koncentrira na hrani i crijevima (McKee et al., 2004.), gdje se bakterija tada reproducira (Bailey, 1983). Ovisno o razini same infekcije, a vjerojatno i količini dostupne hrane, inficirana larva ili će preživjeti ili umrijeti.

Kao rezultat jednog istraživanja, sam stupanj smrtnosti ličinki izravno je povezan s trajanjem ili količinom bakterija u hrani kojom se ličinke hrane. Ličinke ukoliko se javi povećanje broja umiru (McKee et al. 2004.) no to nikako ne znači i da nestaju i da ne predstavljaju više prijetnju za pčelinuju zajednicu. Unutar saća ličinke se mogu učahuriti i čekati povoljan za ponovno javljanje / trenutak godinama, iako je proučavanjima utvrđeno kako je to bakterija koja ne stvara spore poput Američke gnjiloće legla (Baily 1981., 1983.). To je vjerojatno smatraju znanstvenici uzrok zbog čega se sama bolest može i ne mora javiti ovisno o godini, ovisno o sezoni te ovisno o zdravstvenom ali i brojčanom stanju pčela unutar svake pojedine pčelinje zajednice. Jake brojčano velike zajednice s ovom se bolešću nose same bez većih problema što treba napomenuti nikako nije slučaj kod pojave daleko opasnije i razornije američke gnjiloće legla.

Simptomi europskih gnjiloće pčelinjeg legla

Vrlo je važno dakle s obzirom na bitne razlike ne pomješati europsku i američku gnjiloću pčelinjeg legla te znati prepoznati simptome i kod jedne i kod druge. Uoči li pčelar na vrijeme obje se bolesti tada lakše saniraju no treba znati kako je upotreba antibiotika "prošlo svršeno vrijeme" za svakog ozbiljnijeg pčelara. Srećom Europska se gnjiloća pčelinjeg legla daleko lakše sanira od Američke gnjiloće pa nisu ni rijetki slučajevi kako jačanjem zajednice bolest "nestaje" tj prelazi za pčelare u fazu "nevidljivosti". Za razvoj osim uzročnika (Melissococcus pluton, Paeinibacillus alvei,Streptococcus apis...) iako bakterije mogu samostalno izazvati ovu bolest ipak su potrebni i drugi uvjeti povoljni za razvoj.

Iako obje nose naziv "gnjiloća legla" to su u stvari dvije vrlo različite bolesti koje zahtijevaju različite metode sanacije i lječenja. Obje su, treba i to znati, bakterijske bolesti legla. Kod Europske gnjiloće oboljevaju ličinke pčela u starosti od 3-4 dana koje postaju pomalo mlohave i prljavo žučkaste boje ne nužno specifičnog mirisa. Pojavi li se miris treba znati kako kiselkasti miris oboljelog legla uzrokuje Streptococcus apis, dok od Paenibacillus alvei leglo dobija miris na pokvareni sir.

Bolest se na pčelinjacima gotovo pa svakodnevno dešava htjeli to pčelari ili ne najgore je ako pčelar bolest skriva i time ju dodatno širi okolinom. U suzbijanju europske gnjiloće kao i kod američke gnjiloće ne savjetuje se upotreba antibiotika niti drugih ljekova koji se koriste u stočarstvu.

Pojavi li se europska gnjiloća pčela ili se razvije sa simptomima više od 50% legla ili 50% poslatog uzorka na analizu savjetuje se najčešće "uništiti" oboljelu pčelinju zajednicu ili izazvati rojenje pčela u razdoblima kada nema paše. To je naime manji trošak koji je često puta daleko manji i "bezbolniji" nego da se pristupa lječenju ljekovima te se izbjegava dodatna moguća kontaminacija ostalih pčelinjih proizvoda. Nakon toga se kompletna oprema i pribor opale plamenom i dezinficiraju kao kod slučaja američke gnjiloće.

No za razliku od američke ovdje je sanacija lakša, realna i moguća. Saniranje je moguće na način da se samo plodište suzi na prostor koji pčele mogu vrlo gusto pokrivati i zagrijati a nakon toga se uklone svi okviri na kojima se nalazi veći broj uginulih i propalih pčelinjih ličinki. Ukoliko su zajednice brojčano slabije mogu se pripojiti jačima ili im se se doda nekoliko okvira zdravog poklopljenog legla kako bi brojčano stanje poraslo. Zajednica se dodatno po potrebi utopljava (npr u rano proljeće) te se prihranjuje kako bi potakli maticu na pojačano zaljeganje u cilju povećanja broja pčela.

The best bookmaker bet365

Free Premuim Templates by BIGTheme