Studeni 23, 2017

The Best bookmaker bet365 Bonus

mumioMumio je med, vosak, matična mliječ i propolis koji su pod utjecajem vremena fosilizirani i postali tvar koju danas nazivaju mumio. Porijeklo mu je Sibir ali ga se nalazi i u drugim krajevima uglavnom na visinama iznad 1500 metara nadmorske visine. Boja mu varira od crne, preko tamnosmeđe do kestenasto-smeđe, miris mu je karakterističan, a ukus gorak. Djelomično se može rastvoriti u vodi. Izvoz iz Rusije je do prije nekoliko godina bio zabranjen jer je tretiran kao nacionalno blago.


Godišnja proizvodnja mumia u srednjoj Aziji je otprilike samo 2.000 kilograma. Sadrži vrlo rijetke amino-kiseline, posebne minerale i masne kiseline. Ovaj stari eliksir prirodnog porijekla do današnjeg dana skriva mnoge tajne. Oduvijek se koristio za liječenje najraznovrsnijih bolesti, da bi pao u zaborav, a interes za njega ponovo se javlja u novije vrijeme. Povijest mumia kao eliksira započela je u afričkom i arapskom svetu i na Bliskom i Srednjem Istoku.
 
Njegovi nazivi su različiti, ovisno o kraju gdje je pronađen ili se koristi. Arapi ga na primjer nazivaju "arakul-dľaba", "gorski znoj", ili "mumion". Prisutan je i naziv "hariz-al-adžesu", što bi u prijevodu bilo "ono što čuva tijelo", a ponegdje ga zovu "tit" (vosak). U Perziji na primjer je oduvijek prevladavalo ime "mumio" što bi značilo "zaštitnik organizma". Burmanci su mu zbog boje i izgleda zgruąane krvi dali naziv "gorska krv" ili "cao-tun", Tibetancima je mumio "planinski sok", ili "bragšun", a u Sibiru kao "kameno ulje" ili "ulje kamena". Uzbeci i Kazaci pored naziva mumio dodaju i obavezno "asil", što znači pravi mumio. Pojedinci su pokušali objasniti naziv mumio riječima "mumi", što znači mekan poput voska ili "oin" - naziv za iransko selo, gdje je ovaj eliksir i pronađen.
 

Mumio se nalazi uglavnom na planinskim spiljama iznad 1500 metara, sakriven na nepristupačnim mjestima. Klasična istočnjačka medicina dijeli mumio na "mumio saladžidi" - crnu, smolastu masu bez mirisa i "mumio dorobi", tamno-kestenaste boje i karakterističnog mirisa. I jedan i drugi se mogu naći u srednjoj Aziji, na preko 2.800 metara nadmorske visine i više. Mumio se nalazi u malim spiljama i puknućima stijena, u pećinama pješčano-glinastih ili vapnenastim stijenama. Najbogatija su mjesta gdje je pronađen obrasla su gustom jelovom šumom.

O "Mumiu" su dosad pisali mnogi i svatko je opisujući imao svoju verziju o njegovom porijeklu i sastavu. Međutim ni do danas nisu potpuno rasvijetljene njegova priroda i nastanak, što otežava njegovo veće uvođenje u medicinu i farmaciju. Analiza mumia otkrila je, zavisno od vrste, između 18 i 25 mikro-elemenata, u njemu ima još i aminokiselina, bjelančevina i mnogih drugih još dosad neistraženih tajnovitih tvari. Upravo zahvaljujući prisustvu brojnih raznih tvari mineralnog i organskog porekla u ovom čudu prirode, mumio se od prahistorijskih vremena koristi kod najtežih prijeloma kostiju i drugih oboljenja. U narodnoj medicini mumio se spominje kao balzam koji ima «čudesnu» moć iscjeljenja, a pripisuje mu se i tajanstveno porijeklo.

The best bookmaker bet365

Free Premuim Templates by BIGTheme