Studeni 17, 2017

The Best bookmaker bet365 Bonus

Pčelarstvo je strast, strast povezana s evidentiranjem svake promjene u prirodi. Pčele nevrijeme čini nervoznima i agresivnima, također i eventualan nemir pčelara ili osobe na pčelinjaku.

Postoje pčelari koji tvrde da „gospodare pčelama“, no treba znati da nitko ne nameće svoju volju tim malim vrijednim stvorenjima. Sa pčelama se kao prvo pristupa s poštovanjem i sa koliko poštovanja im pristupite toliko one uzvračaju pojačanom proizvodnjom.

Prije nego nastavimo s člankom par riječi o temperaturi, pa da napomenemo nekoliko pčelama bitnih temperatura koje su pčelama bitne u životu:

  • temperatura legla cca 32-37°C, niže od 32°C ili više od 37°C su za leglo pogubne
  • minimalna temperatura prsnog koša da bi pčela bila spremna za let je cca 27°C
  • pčele prema nekim procjenama i istraživanjima najmanje meda troše kada je vanjska temperatura 5°C

Iako postoje pčelari koji tvrde kako pčele ne griju košnicu već leglo, što je naravno točno no nije precizno, treba napomenuti kako se grijanjem legla u prostor košnice oslobađa jedan dio energije.

Mjerenjima tijekom cijele godine dolazimo do vrijednih saznanja, na primjer kako kod nižih temperatura pčele sve jače stišću klupko čime osiguravaju stalnu temperaturu klupka sa manjim gubicima u prostor.
Povečanje temperature okoliša na pčelinjaku rezultira linearnim porastom temperature na samom ulazu u košnicu, vanjskog dijela košnice i naravno unutar košnice, tako da se tim porastom temperature klupko polako otpušta.

Tajna uspjeha medonosnih vrsta pčela i njihova opstanka naspram nekih vrsta koje su izumrle je u činjenici da one žive unutar svojih košnica na poseban način prema sistemu svi za jednog jedan za sve.
Dok pčele ljeti imaju sposobnost pretvaranja zajednice u svojevrstan rashladni sistem, u hladnijim danima i zimi svojim tijelima tvore vrstu živog radijatora zagrijavajući leglo i složenu socijalnu strukturu zimskog klupka.

U pčelarstvu otkrivamo kako medonosne vrste pčela kao i drugi socijalni kukci poput primjerice mrava, imaju unapijed zadane zadatke za svaku jedinku koja tim zadacima doprinosi zajednici u cjelini. Tako je i prilikom zagrijavanja ili hlađenja.

Danas primjenom novih tehnologija koja omogućuje praćenje temperature unutar košnice znanstvenici ali i pčelari mogu pratiti na koji način pčele koriste svoja tijela kako bi stvorile specifičan oblik zagrijavanja bez kojeg bi  one kao jedinke jednostavno ne bi na hladnoći mogle opstati.

Iako se o toj temi premalo raspravlja, grijanje po sadašnjim saznanjima igra ključnu ulogu opstanka medonosnih pčelinjih zajednica unutar košnice. Samim pčelama na primjer utopljavanje i nije previše bitno no ono dolazi do izražaja u trenucima ponovne pojave pčelinjeg legla tijekom zime koje se ovisno o podneblju javlja već u mjesecu siječnju. Kako je topli lakši od hladnog osnovno "utopljavanje" odnosi se na vrh košnice kako temperatura iz prostora ne bi "bježala" van. Drugo se odnosi na stranice koje su godinama postale tanje i izgubile nekad u kopnenom djelu uobičajene stjenke obložene slamom. One su pčelama olakšavale zadatke održanja idealne temperature i ljeti i zimi. Danas to pčelari imitiraju tako da u jesen vade prvi i deseti okvir sa saćem te na to mjesto stavljaju okvire s utopljavajućim materijalom (vidi sliku).

Toplotna tajna uspjeha medonosnih vrsta pčela nije naravno otkrivena u jednom danu, ona je stoljećima bila sakrivena daleko od očiju javnosti u dubini njihovih nastambi odnosno košnicama. Primjena suvremenih tehnoloških dostignuća gotovo svakodnevno otkrivaju o pčelama nešto novo. Zagrijavanje i grijanje legla i način kontroliranja složene socijalne temperaturne strukture pčelinje zajednice otkrivani su postepeno.

Danas nam je poznati kako ovisno o podneblju i klimi tijekom ljetne sezone temperatura unutar legla u prosjeku iznosi otprilike 35,5 °C s kraćim oscilacijama koje mogu biti u plus ili minus sve do  nekih 37,0 °C ili do 33,8 °C.

Više ili niže temperature od već opisanih znači značile bi odumiranje legla, a pčele su svjesne kako bi odumiranjem legla došlo do smanjenja novih generacija koje u konačnici znače opstanak njihove zajednice tako da instiktivno i nepogriješivo tijekom godine održavaju potrebnu temperaturu.

Pčele dakle osim sakupljanjem hrane, grijanjem sudjeluju u održavanju temperature legla unutar košnice  u kojima se iz tog legla zapečaćenog u voštane stanice razviju novi, mladi naraštaji pčela.

Kod krokodila se na primjer spol određuje prema prosječnoj temperaturi u ključnom trenutku u razdoblju inkubacije, a temperatura osim što pozitivno utječe na razvoj životinjskih vrsta, utječe i na pčelinji razvoj i opstanak.

U košnicama ne postoji dobar razlog kojim bi opravdali prazne stanice u plodišnom saću u sezoni, nebitno da li se radi o komercijalnom ili hobi pčelinjaku jer prazne stanice unutar plodišta i u "vikend pčelarstvu" znače da nema novih naraštaja. Prazne stanice u plodišnom djelu saća znače slabljenje zajednice, matica izostankom medenja instiktivno smanjuje zaljeganje, a pčele povišenjem vanjske temperature instiktivno počinju ventilirati košnicu isto kao što zimi smanjenjem instiktivno skupljajući se u klupko brže ili sporije miću mišićno tkivo.

Sve te radnje prilagodile su do najmanjih detalja, pa tako dok na primjer gnjezda nekih životinjskih vrsta mogu biti izgrađena iz bilo čega, pčelinje saće saće, predstavljaju unutar pčelinje zajednice nešto vrlo bitno, ono pčelama nije samo smočnica ili dnevni boravak, saće su istovremeno i jaslice i vrtić. One su sastavni dio svake pčelinje nasambe, to je pčelinji  „super organizam“ koji osim što je savršenstvo izgradnje njima kao takvo predstavlja život.

Saće i vosak u potpunosti je proizvedeno „pčelinjom naukom“ koja je drugim vrstama uključivši i ljude potpuno nedostupna i pčele su oduvjek neraskidivo životno povezane s njime i to čak toliko da su točku tališta tog voska prilagodile svojim životnim potrebama i navikama.

Zimske pčele žive dulje od ljetnih pčela

„Zimske pčele“ koje ulaze u hladnijim danima u klupko žive i do devet mjeseci, dok „ljetne pčele“ dožive samo do šest tjedana. To je normalno, jer kada bi pčelinja matica polagala jajašca i tijekom zimskih mjeseci leglo ne bi preživjelo na temperaturama ispod 30 stupnjeva, a unutar košnice tada nema dovoljan broj pčela da bi mu održale potrebnu temperaturu.

Zbog toga matica postaje aktivna krajem sječnja ili početkom veljače, ovisno o podneblju i godini. Intenzitet polaganja jajašaca raste recipročno kako rastu temperature i broj pčela radilica koje mogu održavati potrebnu temperaturu otprilike 35,5 °C da se izlegu mlade i zdrave pčele.

Snaga zajednice zimi je u drhtanju mišića

Čak dakle i u najhladnijim zimskim mjesecima pčele odrađuju svoje zadaće i zahvaljujući timski usklađenim gibanjima mišića održavaju temperaturu klupka.
Pčele se stalno izmjenjuju u području zimskog klupka izvana prema unutra gdje se ugriju. U Sredini klupla se naravno nalazi matica.  Čim je hladnije u košnici ispod 10°C, klupko se više „steže“.

Njihova sposobnost da aktivno proizvode toplinu kao jedinkama ne znači ništa, umrle bi od hladnoće.
Ali „kad se male pčele slože sve se može“ i unutar kugle - klupka temperatura se diže do u našim očima nevjerojatne a za njih spasonosne dvoznamenkaste cifre.
One tako ili ulaze u stanje hibernacije ili umriru od gladi, jer ne samo da griju sebe one griju i med koji je unutar klupka. Isti postaje dovoljno topao da ga konzumiraju i na najnižim vanjskim temperaturama što im u cijeloj priči omogućava daljnju proizvodnju energije.

Prihrana/prehrana klupka:

Ukoliko iz nekog razloga procjenite kako pčele troše zalihe više nego se predvidjelo prilikom priprema za uzimljavanje rješenje koje može koristiti u najhladnijem dijelu zime je dodavanje pogače.

Uvjek se nadamo, posebno hobi i vikend pčelari, kako to neće biti potrebno no dobro je imati i neka saznanja o pogačama kako bi mirnije zimi spavali te bezbrižnije i sretnije dočekali proljeće.

Recept za pogaču:

  • 2 kg šećera
  • 0,4 litre vode (ili čaja)
  • 1/2 žlice vode
  • 1/2 žlice glukoze
  • 0,05 ml 96 etilnog alkohola
  • 30dkg proteinski dodatak

Pčelari se suočavaju prilikom izrade pogača u kućnoj radinosti, ali i kod brojnih kupljenih u slobodnoj prodaji, s problemom isušivanja istih što može predstavljati problem.

Glukoza i pčelama ali i ljudima predstavlja značajniji izvor energije, a u pogači ima zadaću spriječavanja isušivanja ili kako bi ga sveli na minimum.
U pogače također možete dodati malo jestivog biljnog ulja, gornji recept je sa glukozom ona između ostalih svojih „zadaća“ pogaču čini mekšom time i dostupnijom pčelama.

Sastojke koje odaberete za izradu pogače uključujući i šećer umješavajte u toploj vodi Ukoliko u pogaču dodajete glukozu nemojte ju zamjeniti sa kukuruznim šećernim sirupom posebno ne onim neprovjerenih proizvođača zbog moguće prevelike doze za pčele štetnog HMF-a, a ukoliko umjesto vode stavljate čaj preporučljivo možete koristiti bilo koji, kamilica, šipak ili pak voćna aroma vašoj će pogači dati dodatnu aromu.

Pčelarimo li sa Langstroth košnicama pogača se stavlja izravno na okvire tik iznad legla, tako da prilikom izrade pripazite, nemate li drugačija inovativna vlastita rješenja, na debljinu iste.

Možete naravno koristiti ukoliko imate polunastavak ili žičani zbjeg prilikom dodavanja pogače što olakšava stavljanje pogače ali i kretanje pčelama oko iste u vrijeme toplijih dana.

Koristite li pak žičani zbjeg prilikom izrade pogača na isti stavite backpapir / papir za pečenje pa tek izrađenu pogaču ulijte direktno u zbjeg.
Prije dodavanja, ne prije nego se pogača ohladi i skruti, samo s donje strane papir zarežite nožem kako bi pčele mogle do pripremljene smjese. (akarlovic)


The best bookmaker bet365

Free Premuim Templates by BIGTheme