Varroa

Ukratko o nametniku / grinji / parazitu naziva varroa, uzročniku varoze pčela:

Varroa je parazitska grinja koja napada medonosne pčele Apis cerana i Apis mellifera. Bolesti uzrokovane ovom grinjom nazivamo varoza pčela. Kao pravi parazit varroa prebiva na tijelu pčele i oslabljuje ju ne samo tako da aktivira odnosno ubrizga virus u hemolimfu pčela, već ga i prenose od pčele na pčelu pa tako i na pčelinje leglo. Prilikom značajnijih napada varroe na neku koloniju varroza može dovesti do potpunog gubitka cijele zajednice medonosne pčele, a to se dešava najčešće u kasnu jesen, u zimi ili u rano proljeće kada su pčelinje zajednice najranjivije.

Varroa se nije oduvijek ponašala kao parazit niti se hranila poput mesoždera, već je pripadala porodici paučnjaka. To koristi i danas pa je primječeno da može u ćeliji saća živjeti duže vrijeme i hraniti se ostacima ličinka. Istraživanjima je utvrđeno da joj više odgovara trutovska ćelija odnosno leglo od radiličkog pa se to saznanje počelo uspješno koristiti kao jedna od metoda u suzbijanju širenja varroe izrezivanjem trutovskog legla.

Prisutnost same varroe pčelari često zamjećuju kasno kada se grinja već unutar zajednice razmnožila u velikom postotku. Invadiranost zajednica iz godine u godinu može biti različit, u nekim godinama veći u nekim gotovo da je i nema. Zbog te činjenice prisutnost treba kontinuirano pratiti i same tretmane vršiti bez obzira na procjenu da li varroe ima više ili manje. Činjenica je da je manja šteta raditi tretman bez potrebe nego preskočiti i ostati bez pčela. Procjene pojedinih pčelara na “reprezentativnim” uzorkom invadiranosti zajednica mogu biti pogrešne.

Poznajemo nekoliko načina za utvrđivanje – praćenje populacije varroe unutar zajednica. Neki su kompliciraniji neke je lakše obaviti , dok je kombinacija svih je vjerojatno najidealnija.

• kontrola prirodnog pada varroe
• otklapanje trutovskog legla
• ispiranje pčela
• kontrola šećerom u prahu

Najraširenija su prva dva načina, a za njih gotovo da i nema više pčelara koji nije čuo ili primjenjivao na pčelinjaku.

Kontrola prirodnog pada varroe:

Kod ovog načina bilježimo broj otpalih grinja i broj dana praćenja. Računa se da jedna otpala varroa dnevno ukazuje na prisutnost 120-130 varroa unutar zajednice. Ova se metoda kontrole uspješno primjenjuje tijekom cijele godine i njome ne uznemirujemo pčele pa je vrlo pogodna za zimsko razdoblje kada su pčele u zimskom klupku.

Samo se podaci dobiveni brojanjem prirodnog pada varroe prilikom rojenja pčela ne mogu uzeti kao vjerodostojni. Slika desno prikazuje dno varroa podnice nakon praćenja prirodnog pada varroe u uzastopnom periodu od 5 dana.

Otklapanje trutovskog legla:

Ovaj način iziskuje nešto veći angažman pčelara od praćenja prirodnog pada varroe. Izvodimo ga na način da vilicom za otklapanje meda probodemo duže vrijeme poklopljeno trutovsko leglo. Izvučemo kukljice koje se ne raspadaju kod starijeg legla i brojimo zaraženost kukljica. Broj od 100 kukljica smatra se dovoljnim pokazateljem. Brojimo kukljice na kojima se nalazi jedna ili više varroe. Tako ako ima od 100 kontroliranih 35 zaraženih računamo (35/100×100) da je stupanj invadiranosti 35%. Računa se da je potrebno pristupiti tretmanu ako je najezda veća od 20-25% unutar zajednice i indikator je za provođenje tretmana bez odgađanja. Kao prijelomna točka smatra se invidiranost zajednice varroom od 15%.

Ispiranje pčela:

Ispiranje pčela za utvrđivanje prisutnosti varroe se primjenjuje rjeđe. U plastičnu vrećicu uhvati se 200 pčela. Pčele se otresu na dvostruko sito za cijeđenje meda te ih se ispere mlazom vode. Nakon ispiranja na rijetkom situ ostaju pčele a na gustom grinja varroa. Varroa se sa gustog sita istrese na čisti bijeli papir i prebroji. Tretman se preporuča ako je postotak 5-8%. Postoci koji se na ovaj način dobiju a prelaze 8 i više posto znak su za momentalan tretman zajednice.

Kao metode suzbijanja u svijetu se još koriste i razrojavanje zajednica (umjetno i prirodno) poremečaji u leglu smetaju razvoj varroe, selektivno uzgojni ciklus matica u kojem se potiče pojačano higjensko ponašanje pčela pčele koje imaju pojačan nagon samočišćenja čiste i zaražena legla varroom.

Video: Životni ciklus pčele i grinje varroe:

Varroa video prikaz kretanja grinje:

Rod Varroa sadrži ove vrste:

• Varroa destructor
• Varroa jacobsoni
• Varroa rindereri
• Varroa sinhai
• Varroa wongsirii

Uvid širenja grinje varroe po godinama u svijetu:

• Ranih 1960-ih Japan, SSSR
• 1960-1970- Istočna Europa
• 1971 Brazil
• Kasnih 1970-ih Južna Amerika
• 1980 Poljska
• 1982 Francuska
• 1984 Švicarskoj, Španjolskoj, Italiji
• 1987 Portugal
• 1987 USA
• 1989 Kanada
• 1992 Engleska
• 2000 Novi Zeland (North Island)
• 2006 Novi Zeland (Južni otok)
• 2007 Havajska ostrva

Do druge polovice 2010. godine Australija se tretirala kao područje koje nije zahvačeno ovom grinjom.
Početkom 2010. godine u Kufri (jugoistočni dio Libije) otkriveni su izolirani slučajevi na nekim vrstama pčela, samo područje smatra se “čistim od varroe”.