Novo nepoštivanje Zakona i pravilnika o držanju pčela

Zašto Pravilnik o katastru i držanju pčela nije donio ništa pozitivnog za pčelare, samo to da su pčelari sve nezadovoljniji ili je donio u pčelarski sektor jako malo od očekivanoga?

Kako bi se to shvatilo dovoljno je samo pogledati koliko je izmjena doživio Pravilnik o katastru o držanju pčela. Ono što je u vrijeme stupanja na snagu Pravilnika o držanju pčela bilo nedopušteno, ono što je u suprotnosti sa postojećim Zakonom o udrugama i Ustavom Republike Hrvatske postaje dopušteno Pravilnikom o držanju pčela.

Njime se u povoljniji položaj, pred Ministarstvom poljoprivrede ali i samim Pravilnikom o držanju pčela, stavlja jedna udruga, točnije savez pčelarskih udruga koji uvidom u rad ne poštuje ni vlastiti Statut. Ne ulazeću u to što su dozvoljavali i prešutno odobravali pljačku pojedinaca unutar saveza nad drugim pčelarima, ti “savjetnici” po pitanju pčelarstva isključivo su ljudi okupljeni u savezu pčelara koji sam sebi preko njih donosi Pravilnike koji u povoljniji položaj u Republici Hrvatskoj stavljaju upravo Hrvatski pčelarski savez.

To je sve što se radi u Hrvatskom pčelarskom savezu naravno u čistoj je suprotnosti sa Zakonom o udrugama, Pravilnikom o držanju pčela, Zakonom RH ali i Ustavom. Sad imamo i pismene dokaze (više njih) ne o jednom već o cijelom serijalu nepravilnosti u tom savezu koji je sustavno poput organizirane kriminalne organizacije nezakonito pljačkao pčelare, a direktno oštetio i proračun Republike Hrvatske.

Iskorišteno je u Pravilniku gledište da je dopušteno sve što zakonom nije bilo izričito zabranjeno, a kriminal i nezakonitosti ne samo u pčelarstvu veći drugdje teško je dokazati. Zato, formalno gledajući nije bilo često ni mogućnosti poništenja ili procesuiranja odgovornih. A odgovornih ima, ne zaboravimo i u Ministarstvu poljoprivrede koji na sve to samo “odmahuju rukom” uvjeravaju pčelare da je to za njihovo dobro. Treba znati kako – NIJE!

Kako može biti za njihovo dobro, da ih u Ministarstvu poljoprivrede zastupaju pčelari koji ih ne pitaju za mišljenje, savjet po bilo kom pitanju, koji im ne prosljeđuju odluke koje se upućuju u Ministarstvo i u izmjene Pravilnika te s njima ne žele ni komunicirati? Takvi ljudi, dio manjine pčelara Republike Hrvatske koji se nezakonito okoristio sredstvima proračuna i sredstvima Europske unije ne mogu sami zastupati stavove svih pčelara posebno ne onih koji nisu članica tog saveza te im nisu dali pristanak o zastupanju pred tijelima Ministarstva poljoprivrede.

Scenarij u korist interesnih grupa, događa se i danas prilikom provođenja ali i novih izmjena Pravilnika o katastru i držanju pčela. Predstavnici Hrvatskog pčelarskog saveza predstavljaju se u Ministarstvu poljoprivrede kao “krovna organizacija” ma što to značilo, te koriste praznine i nedorečenosti iz pravilnika i iz zakona koji im to omogućavaju. Sudske prakse u složenijim predmetima u kojima se time pčelarima nanose enormne štete, zapravo i nemamo.

Zakon o udrugama, izvorno je dobar. Međutim u pčelarstvu kao jedinoj grani poljoprivrede uvađa se nešto što smo imali prilike vidjeti u slučajevima HGK. Naravno, sad je u tom dijelu sudska praksa je vrlo bogata i opsežna, pa može poslužiti kao pomoć u nedostatku vlastite kada se uspoređuje Pravilnik o katastru i držanju pčela i nezakonitosti koje su dokazane u HGK. Ali, to kako nam na naše upite nitko ne odgovara nikog u Ministarstvu poljoprivrede ne zanima.

Posljednji slučaj koji se odnosi na događanja u pčelarstvu, potpunog kaosa i samovolje pojedinaca koji misle da su iznad Zakona i upadaju na privatne posjede sami i bez najave samo je nastavak ponašanja bez sankcija naučenog u prošlosti. Sad treba vidjeti samo s kakvim sudskim epilogom te kako će na te nepravilnosti u donošenju pravilnika reagirati Ustavni sud i Europske institucije.

U postojećem pravilniku na primjer stoji sljedeće:

(1) Na prijedlog pčelarske udruge, HPS određuje povjerenika pašnog reda (u daljnjem tekstu: Povjerenik) na određenom području koji zemljopisno pokriva pčelarska udruga.

Hrvatski pčelarski savez ne određuje koliko povjerenika treba i koja će udruga predložiti svog člana za povjerenika, to mora odrediti udruga. Broj povjerenika na pojedinom području uostalom nije određen nikakvim pravilnikom niti je pravilnikom određeno vrijeme kad će udruga donijeti odluku o postavljanju povjerenika. Čak i da je imamo dokumentaciju koja dokazuje kako se Hrvatski pčelarski savez u istim stvarima različito odnosi prema udrugama i to ovisno o tome da li su iste članice saveza ili ne.

Potpuno je nejasno zašto Hrvatski pčelarski savez kao udruga određuje (čitaj: mora odobriti?) povjerenika s obzirom da je isti postavljen odlukom pčelarske udruge koja istog postavlja. Time se Hrvatskom pčelarskom savezu daju ovlasti da mogu direktno utjecati i na rad pčelarskih udruga koje nisu nužno članice Hrvatskog pčelarskog saveza!

Mi kao udruga, ili neka druga udruga, ima pravo prema svom Statutu donijeti odluku o postavljanju povjerenika ili ne, Hrvatski pčelarski savez to ne donosi kako smatra onaj novi tajnik Horvatić – savez prema Pravilniku o držanju pčela to samo potvrđuje.

Imamo primjer u kom je udruga pčelara odlukom udruge imenovala povjerenika, no Hrvatski pčelarski savez se prvo ne želi se ni pozitivno ni negativno izjasniti o povjereniku jer udruga nije članica Hrvatskog pčelarskog saveza. To je u direktnoj suprotnosti sa Zakonom o udrugama ali i Ustavom Republike Hrvatske pa i zakonodavnim okvirima Europske unije čije je dokumente potpisala i Hrvatska, a vezanim uz jednakost i prava na rad udruga. Nakon pritiska iz Ministarstva poljoprivrede donose odluku koja nema veza s pravilnikom o držanju pčela i iznose detalje koje su sami izmislili – oni u Hrvatskom pčelarskom savezu koji bi uspostavili monopol.

Sad je u ovom sasvim nebitno da se Hrvatski pčelarski savez u dva konkretna slučaja odnosi prema udrugama i izglasanim povjerenicima nejednako odnosno onako kako im u određenom trenutku paše, bitno je da se prema važećem Pravilniku o držanju pčela odnose sasvim suprotno od napisanog i tumače ga na svoj način.

Osim što ih se svako malo uhvati u krađama sad smo ih ulovili i u lažima. Da li vrijedi ona narodna “tko krade taj i laže” ili je ipak to ovako “tko laže taj i krade” – svodi se na isto zar ne? Kako ispada jednom s rukama u medu uvijek s rukama u medu.