Desetogodišnje istraživanje ostataka akaricida u pčelinjem vosku analizirano u Italiji

Pozadina / Cilj ovog rada bio je pružiti pregled prevalencije i razine akaricida u pčelinjem vosku korištenom u Italiji u proteklih deset godina, analizom 1319 uzoraka pčelinjeg voska obrađenih u certificiranom laboratoriju talijanskog instituta za istraživanje pčela.

Rezultati udjela uzoraka pozitivnih na barem jedan aktivni sastojak smanjio se između 2005. i 2009. (sa 69% na 32%), a zatim se ponovno povećao između 2009. i 2014. (s 32% na 92%).

Ovaj se trend slaže s izvještajima pčelara da je uporaba sintetičkih akaricida smanjena u drugoj polovici prošlog desetljeća, a povećana nakon početka pojave gubitaka u koloniji. Aktivni sastojak s najvećim ukupnim udjelom pozitivnih uzoraka bio je kumafos (49%), zatim fluvalinat (38%) i klorfenvinfos (25%).

Pokazatelj amitraza, 2,4-dimetilfenilformamid (DMPF), otkriven je u vrlo malom udjelu uzoraka (6%), dok ostaci cimiazola nikada nisu pronađeni.

Zaključci u više od polovice analiziranih uzoraka otkriveni su ostaci barem jednog aktivnog sastojka. Srednje razine ostataka svih razmatranih u pozitivnim uzorcima može predstavljati izvor nakupljanja pčelinjeg voska i predstavljati rizik za zdravlje medonosne pčele.

Pčelinji vosak je prirodni proizvod koji izlučuju određene žlijezde radnikamedonosne pčele 1 i sastoji se prvenstveno od složenih smjesa parafilnihfiničnih ugljikovodika, slobodnnih masnih kiselina, estera masnih kiselina i masnih kiselinih alkohola i diestera.

Iako je pčelinji vosak sada dijelom zamijenjen sintetičkimili fosilnih proizvoda, još uvijek se koristi u farmaceutskoj, kozmetičkoj i kozmetičkoj industrijii prehrambena industrija, uglavnom kao sredstvo za zgušnjavanje i emulziju.

U EU, pčelinji vosak je dopušten i kao dodatak hrani u slastičarstvu, pekarskim proizvodima kod orašastih plodova i za tretman svježeg voća a klasificiran je šifromE901 pod kojom se koristi i kao sredstvo za poliranje.

Prema specifičnoj EU uredbi, pčelinji vosak je vosak dobiven topljenjem pčelinjeg saća izgrađenih od strane Apis mellifera L. i uklanjanjem suvišnih tvari. Glavna upotreba pčelinjeg voska u sadašnjem dobu je komercijalno pčelarstvo, gdje se prazne saće košnica recikliraju da bi se napravilo novi ‘temelj’. To su voštani listovi debljine oko 3 mm počeci stanica kako bi se brže izgradila nakon stavljanja u košnicu. Transformacija postupak rastvaranja, od rastopljenog voska (stari češljevi se rastope) do voštanih temelja, obično se rade u specijaliziranim industrijama modernog pčelarstva.

Zahvaljujući lipidnoj prirodi pčelinjeg voska, lipofilne tvari prisutan u košnici mogu stvarati ostatke u vosku. Glavni izvori onečišćenja pčelinjim voskom su akaricidi koji se koriste za suzbijanje parazitske grinje Varroa destructor.

Ovaj parazit predstavlja jednu od najvećih prijetnji modernog pčelarstva širom svijeta. V. destruktor uzrokuje izravnu štetu pčelama oduzimanjem hemolimfe u fazi kukuljice i neizravna oštećenja jer je mehanički i biološki vektor za nekoliko poznatih virusa kod medonosnih pčela. Štoviše, suzbija imunološki sustav pčela. V. destruktor je izvorno bio prisutan samo u Aziji na Apis cerana F., ali kao rezultat komercijalizacije medonosne pčele i globalizacije, V. destructor je došao u kontakt s A. mellifera1980-ih i brzo se proširio kroz pčelarstvo u cijelom svijetu.

Kemijski tretmani protiv V. destructor gotovo su neizbježni za komercijalno pčelarstvo. Međutim, akaricidi koji se koriste za tretman grinje su lipofilni, dakle topljivi u pčelinjem vosku i općenito se ne razgrađuju u pčelinjem vosku. Doista se pokazalo da ponovljena uporaba kemijskih tretmana predstavlja rizik od nakupljanja ostataka u proizvodima košnice. Također je dokazano da djevičanski vosak koji proizvode pčele može postati čak i onečišćen 18 i 36 mjeseci nakon tretmana. Neizravna kontaminacija voska se javlja kada se sastojci topivi u mastima rašire po cijeloj košnici pa i po nogama i tijelima pčela.

Vrlo tanak sloj voska koji stoga pokriva sve unutarnje površine košnice je ‘ magnet ‘ za lipofilne tvari, koje zatim mogu preći u djevičanski vosak i propolis ako su razine ostataka visoke i u med.

Dakle, onečišćeni vosak može biti izvor ostataka u medu jer ne dolazi do prirodne razgradnje akaricida u pčelinjem vosku. Nadalje, poznato je da ostaci akaricida mogu štetno djelovati utjecati na zdravlje i razvoj kolonije i može igrati ulogu u ‘fenomenu’ povećanih gubitaka kolonija.

Prema propisima EU o organskoj proizvodnji, pčelinji vosak ne bi smio sadržavati ostatke akaricida, zbog činjenica da tretmani akaricidima osim organskih kiselina i eteričnih ulja nisu dozvoljena. Međutim, u Italiji, izuzeće su napravila mnoga kontrolna tijela zbog činjenice da je broj pčelinjeg vosak bez ostataka bio je dostupan na tržištu, i to je djelomično kao zamjena saća mogla rezultirati neizravnim onečišćenjem kod stvaranja djevičanskog pčelinjeg voska.

Dakle, na temelju rezultata ankete i istraživanja CREA API-ja, privremenih pragova za ostatke akaricida u organskom pčelinjem vosku odlučeno je Talijanska federacija organskih proizvođača budu uključene u službene smjernice za ACCREDIA. Ankete su razmatrale proizvode i akaricide korištene u Italiji u posljednjih 30 godina (tablica 1).

Akaricidi koji se u Italiji koriste za pčele medarice u posljednjih 30 godina

Privremeni tragovi su 0,200 mg kg – 1 za kumafos, 0,100 mgkg – 1 za fuvalinat i 0,010 mg kg – 1 za klorfenvinfos. Metabolit amitraza, 2,4-dimetilfenil formamid (DMPF) i cimiazol koji se također uzima u obzir, ali je uključen u ukupno prihvaćen ostatak od 0.300 mg kg – 1 .

Ovlašteni laboratorij CREA API analizirao je košnicu proizvoda posljednjih 15 godina, a nedavno je i uključen Ministarskom uredbom na popisu ovlaštenih laboratorija za analize organskim proizvodima.

Cilj ovog članka je pružiti izvješće o razinama ostataka aktivnih sastojaka koje kao organsku tvar uzima u obzir kontrolno tijelo u pčelinjem vosku prisutnom na talijanskom tržištu (ne nužno talijanskog podrijetla) tijekom proteklih 10 godina, s pogledom davanja alata za donošenje odluka i podizanje svijesti među pčelarima i korisnicima pčelinjeg voska.

Kompletan članak dostupan je na stranici researchgate.net