Kristalizacija, dekristalizacija, čuvanje i konzumiranje meda

Mnogo pitanja nam stiže u udrugu o konzumaciji, dekristalizaciji i čuvanju meda, pokušat ćemo ovdje odgovoriti na sva. Dakle kao kupac kupili ste med no ne znate što dalje, kako ga čuvati ili konzumirati? Treba li ga čuvati u frižideru? Ima li med rok trajanja? Što kad nam se med stvrdne – kristalizira? Smeta li medu sunčeva svjetlost? Do koje temperature smijemo grijati med u čaju ili nekom toplom napitku?

Med je namirnica koju ne treba čuvati u frižideru jer hladnoća može utjecati na njegovu prirodnu teksturu i sam okus. Preporučuje se čuvanje meda na sobnoj temperaturi, svakako na nekom suhom i tamnom mjestu, poput u ormariću ili smočnici no treba paziti da je dobro zatvoren jer je med izrazito higroskopan, tj. upija i zadržava vodu iz svoje okoline (npr. vlagu iz zraka). Dugoročno to nije dobro, dakle ako se čuva duže vrijeme. Posebno ne ako u istoj prostoriji držite npr. namirnice koje ispuštaju mirise poput kiselog zelja i sl. Tada uz vlagu iz zraka med upija i te mirise i to do te mjere da može postati neupotrebljiv.

Smeta li medu sunčeva svjetlost?

Naravno medu smeta izravna sunčeva svjetlost koja također može utjecati na kvalitetu meda. Stoga se preporučuje čuvanje meda u tamnim ili staklenim posudama izvan doticaja sa sunčevom svjetlošću. Sve to s ciljem kako bi se spriječilo izlaganje sunčevoj svjetlosti. Nažalost ni mnogi pčelari ne paze na taj detalj pa širom obale imamo priliku svjedočiti kako prodaju turistima med koji cijeli dan stoji na visokoj vanjskoj temperaturi pa i na izravnoj sunčevoj svjetlosti. Takav med mijenja okus i postaje neupotrebljiv za ljudsku prehranu jer može doći do drastičnog povećanja HMF-a u medu a koji nastaje dehidracijom fruktoze i glukoze. Preporuka naše udruge je da izbjegavate takvu kupnju.

Kristalizacija meda je normalna pojava

Neki ljudi misle da je kristalizacija znak da med ne valja i kako se med ‘ušečerio’ zbog prisustva konzumnog šećera. Pogrešno! Ispravno je reći da je med kristalizirao, a ne ušečerio.

Ako se med čuva dulje vrijeme i počinje kristalizirati, to nije znak njegove loše kvalitete već njegovog prirodnog stanja bez obzira na vrstu meda. Kristalizacija je prirodni proces i samo ukazuje na to da je med visokog kvaliteta i da sadrži više glukoze nego fruktoze. Svaki med, a ovisno o vrsti, prije ili kasnije kristalizira – čak i u košnicama. Računa se kako je idealna temperatura za kristalizaciju meda je između 10 i 21°C, a prema našim iskustvima najbrža je na 15-17°C.

Smeta li vam kruto stanje meda tada se med može lagano zagrijati u posudi s toplom vodom kako bi se ovisno o stupnju same kristalizacije vratio u svoje tekuće stanje. Važno je napomenuti da se med ne bi trebao zagrijavati iznad 40°C kako ne bi izgubio vrijedna nutritivna prirodna svojstva.

Koliki je rok trajanja meda?

Med u pravilu nakon vađenja i pravilnog skladištenja nema rok trajanja, no nakon punjenja i prodaje računa se da ga je najbolje upotrijebiti do dvije godine od datuma punjenja u staklenku. To je zakonska sigurnosna mjera zbog nemogućnosti kontrole čuvanja meda nakon punjenja i same prodaje kranjem kupcu iz gore opisanih razloga.

Do koje temperature smijemo grijati med u čaju ili nekom toplom napitku?

Med se ne preporučuje zagrijavati na visokim temperaturama jer visoka temperatura može uništiti korisna svojstva meda, kao i promijeniti njegov okus. Idealna temperatura za dodavanje meda u čaj ili drugi topli napitak je oko 40-45°C.

Česta briga kupaca je da pri dodavanju meda u vruću vodu stvaraju uvjete da med postane otrovan. Ne brinite – to se neće desiti. Temperature do kojih dolazi kada se med dodaje čak i u kipuću vodu nisu dovoljno dovoljno visoke da promijene kemijsku strukturu meda na način da se otrujete. Zato budite sigurni kako će vaš čaj s medom ili vaš čaj od meda biti savršeno siguran za da bezbrižno uživate u konzumaciji.

Koja je pH vrijednost meda?

Med je kiseli – to jest, med ima kiseli pH koji je na razini koja se smatra dovoljno niskom da spriječi rast mikroorganizama. PH razina meda može varirati ovisno o vrsti meda i njegovom podrijetlu. Tipično, med ima pH razinu između 3,4 i 6,1 Na temelju nekih mjerenja i provedenih analiza ona je najmanja na medu amorfe i vriska kojima je pH oko 3,6-3,7 dok je najviša na kestenovom ovisno o lokaciji kod kojeg je pH otprilike 4,5-4,8.

Važno je napomenuti da pH razina meda može utjecati na njegov okus, teksturu i rok trajanja. Med s nižim pH ima tendenciju da bude deblji i viskozniji, dok med s višim pH ima tendenciju da bude tekući. Osim toga, med s nižom razinom pH ima tendenciju duljeg roka trajanja jer je manje osjetljiv na rast bakterija.