Neka susjedu crkne…
Svake godine ponavlja se ista stvar, špricanje voćaka u vrijeme cvatnje tretmanima opasnim za pčele i ostale oprašivače iako se time nanosi više štete nego koristi.
Pisac i autor mnogih tekstova Ivo Kobaš odlično je opisao situaciju vezanu uz dobrosusjedske odnose koji su postali takvi da je to jednostavno neshvatljivo.
Prenijet ćemo ovdje njegov odličan članak koji opisuje situaciju koja se ponavlja iz godine u godinu na ovim prostorima, a objavljen još 2018. godine na portalu Logično.com – za one koji ga još moguće nisu pročitali ali i da svi skupa ponovimo gradivo:
Neka susjedu crkne krava…pa makar obje moje crkle! – poznata je izreka kojom se želi reći kako se nekada susjedi mogu odnositi jedni prema drugima.
Ali to je, naravno, potpuno pogrešan pristup. Susjed je vrlo važan subjekt u životu i mnogo više je obostrane koristi od dobrih međususjedskih odnosa nego od sukoba i nesporazuma. Razumljivo je da se treba boriti za sebe, ali ne treba to činiti na račun drugoga. Nekada je dobrobit drugoga istovremeno i naša dobrobit, a dati drugome znači pomoći i sebi. Nanoseći štetu susjedu, nekada nanosimo još veću štetu sebi.
Zamislimo ovakvu situaciju. Ja poprskam svoj ocvali voćnjak nekim jakim preparatom koji je opasan za pčele. To ne kažem susjedu pčelaru i njegove pčele stradaju jer ih nije zatvorio dok opasnost ne prođe. Inače, on mi je davao meda koliko god mi treba, a moj voćnjak je uvijek dobro rađao. Sad je susjed ostao bez pčela i bez značajnog prihoda. Ima mnogo dodatnog posla i ljut je na mene, a i njegova žena i djeca se više ne druže s mojima. Očekujem samo hoće li mi se, kada i kako osvetiti. A ja nemam više besplatnog meda. Voćnjak mi je slabije oprašen i slabije rađa, što znači da i ja manje zarađujem. Uz to me mnogi osuđuju i izgubio sam podršku kod nekih ljudi koji su bili na mojoj strani. Od pozitivca, postao sam negativac. Dakle, i ja sam izgubio. Treba li mi to?
A zamislimo ovakav primjer. Imam parcelu zasađenu kupusom, kao i moj susjed koji je trenutno na putu. Otišao sam u svoju njivu i vidio da se upravo pojavio opasni štetnik koji se mora odmah uništiti, a isti slučaj je i kod susjeda. Susjed je konkurencija, ali je onaj s kojim sam svaki dan zajedno, s kime dijelim i dobro i zlo. On ima i sadilicu za kupus koju mi besplatno ustupa, kao i sistem za navodnjavanje. Zato javim susjedu kakvo je stanje, a on me zamoli da tretiram i njegovu njivu zajedno sa svojom, što i učinim. Tako spasim obje. Da sam spasio samo svoju, s njegove bi štetnici brzo ponovo zaposjeli i moju. Morao bih je ponovo tretirati, a susjedova bi u međuvremenu već bila uništena. Susjed bi se ljutio na mene, izgubio bih ga kao i ugled u sredini i još bih imao dodatno nepotrebno tretiranje. Ostao bih bez sadilice i navodnjavanja. Ovako, sve to sam osigurao i imam i dalje dobrog susjeda na koga se mogu još čvršće osloniti.
I koja je od dvije opisane varijante bolja? Nadam se da tu nema dileme. Zato se sa susjedima treba odnositi tako da od njih ne činimo neprijatelje. Trebamo se radovati njihovoj sreći, njihovom uspjehu jer to, kod dobrih i prijateljskih odnosa znači i našu sreću. Ako susjed ima, može i nama dati. Radujmo se ako je susjedovo dijete uspješno. Radujmo se ako napreduje na poslu. Radujmo se ako tim za koji susjed navija pobijedi. Radujmo se ako se susjed raduje. Ako tako činimo, to govori i o nama, ne samo o susjedu. A ako se ne radujemo, to opet ne govori samo susjedu, nego i o nama. Sve što činimo, govori više o nama nego o onome kome to činimo.