Novi spin iz Hrvatskog pčelarskog saveza?
U okviru 3. konferencije iz Apidologije ( kolovoz 2008, Belfast) izneseni su mnogi podaci u vezi zabilježenog pada prirodnih oprašivača u Europi. Pad populacije pčela brine sve, no malo tko razumije zašto se to dešava. Za dio su smanjenja krivi sami pčelari koji koriste sredstva bez ikakva razumijevanja, sredstva koja su pokazala stvaranje otpornosti u liječenju varoze pčela.
Tako ni ne treba začuditi ni podatak dr. Jaffe koji je u proučavanju tvrdio da srednja Europa postaje “pustinja za pčele” jer dolazi svega 2-3 pčelinje zajednice na 1 km2, ok je u pustinjskim dijelovima Afrike taj broj čak 4-6 pčelinjih zajednica na 1 km2.
Ne treba zaboraviti da se čovječanstvo kao takvo hrani sa stotinjak usjeva, a da pčele oprašuju preko 75% tih usjeva. Sam bi nestanak pčela dakle na određenoj mikrolokaciji, ne računajući seleće pčelare kojo dolaze i odlaze, uzrokovao ubrzani nestanak preko 20 tisuća biljnih vrsta!
Sve bi to imalo negativan utjecaj na ekološku ravnotežu, tako da pčele ne gledamo samo kao ekonomski iskoristive životinje. One to nisu niti će ikad to biti. Nažalost Hrvatski pčelarski savez danas na čelu s Martinom Kranjecom, ne razumije u potpunosti problematiku pčelarstva, pokušava nepotističkim uhljebljivanjima bez natječaja dodatno u pčelarske udruge i društva unijeti nemir. No, sve dok se ne miješaju u rad pčelara izvan tog saveza nećemo se ni mi u njihov. Predloženo im je da kao znak potpore u pčelarstvu svim pčelarskim udrugama nebitno o članstvu u savezu sufinanciramo 50% web hosting usluge no njima to nije palo ni na kraj pameti prenijeti svojim članicama niti su nas povratno kontaktirali da li imaju ili ne interes.
U Republici Hrvatskoj pčele su nezaobilazni oprašivači voćaka, repice i suncokreta te mnogih drugih prisutnih ratarskih kultura. Imamo sreću da nemamo osim u dijelu Slavonije tako velike kulture kao što imaju u Americi.
Nesporno je utvrđeno, što proučavamo, da u Republici Hrvatskoj postoje brojne zajednice medonosnih pčela koje samostalno, bez pomoći pčelara i ikakvih tretmana žive nesmetano u prirodnim staništima. Za manjak istih je djelomice uzrok suvremena poljoprivredna proizvodnja. No i sam nedostatak pravih i preciznih mjera u okviru poljoprivredne politike utječe na smanjenje broja pčela.
Unatrag godinu – dvije pčelari SAD-a i Europe prijavljuju velike gubitke pčelinjih zajednica. Samo tijekom zime 2006./2007. gubici u SAD-u su iznosili oko 30 %. Istovremeno u Republici Hrvatskoj tijekom zime 2007/2008 bili su oko 27 % iako bi se o tih podataka trebalo ograditi jer je to kod nas neprecizno.
Naš prijedlog je da svatko tko kupuje opremu dobije povrat idući ili unutar iduća dva mjeseca (kao povrat PDV-a) na sva sredstva uložena u pčelinjak, uz priložen ispravan račun, nebitno o njegovoj veličini i vrsti dobije povrat 25% (iznos PDV-a) i sljedećih 25% na zahtjev nakon godinu dana. Naravno uz ograničenje prodaje u sljedećih pet godina i redovne kontrole provođenja i pridržavanja mjera. To bi bilo u skladu sa smjernicama koje se provode u Europi s ciljem ciljanog očuvanja pčela.
Hrvatski pčelarski savez populistički najavljuje potpore po pčelinjoj zajednici u iznosu od 100,00 kn kao i 15,00 kn po svakoj proizvedenoj pčelinjoj matici. Od svega naravno neće biti ništa jer su to plasirali s ciljem bacanja pijeska u oči. Martin Kranjec sve do sada prijedloge ili ne razumije ili ih ne želi usmjeriti na cjelokupno pčelarstvo Republike Hrvatske.
Potpuno je nejasno kako sve što taknu pretvore u spin i direktan sukob među pčelarima.