Pčele otkrivaju mine
Telefonski poziv koji je promijenio život Jerryja Bromenshenka došao je iz jednog vašingtonskog predgrađa, iz Arlingtona. Na liniji je bilo američko ministarstvo obrane, odsjek za istraživačke obrambene projekte, skraćeno DARPA, koje je s njim htjelo razgovarati o – pčelama.
Djelatnici Ministarstva željeli su znati jesu li pčele u stanju pronaći kemijsko ili biološko oružje. DARPA je jedna vrsta babice za rađanje novih, nevjerojatnih ideja – upravo je taj odjel zaslužan za rađanje nevidljivog bombardera i Interneta. Brormenshenk je pak svjetski poznati stručnjak za insekte. S jednim drugim odsjekom Pentagona već je surađivao i otkrio da su pčele pouzdani indikator za zagađenje okoliša. On je sada ministarstvu obrane predložio da prvo pokušaju s nagaznim minama. Stručnjaci računaju da je u svijetu još zakopano vise od 100 milijuna mina, samo u Bosni je, pretpostavlja se, 30 000 minskih polja. Nagazne mine ubiju svake godine oko 20 000 ljudi. U slučaju ovog istraživanja su, dakle, znanost i moral bez ikakve dvojbe bili na istoj strani. Sve to događalo se 1999. godine. Bromenshenk se dao na posao. Prvo je morao istražiti reagiraju li pčele na neki drugi miris osim cvjetnog, npr. na TNT. Stavio je pred njih kemikalije i gledao hoće li izvaditi jezik. Onda ih je počeo dresirati na određene kemikalije. Pčele se mogu dresirati kao i psi, tvrdi Bromenshenk. Jednostavno se miris kojeg trebaju nanjušiti poveze s nekom nagradom. Bromenshenk je izabrao zašećerenu vodu. Za manje od 48 sati pčele su istrenirane na novi miris i onda im treba samo još nekoliko sati da s njim upoznaju čitavu košnicu. Svojim jezikom plesa prenose informaciju tako dugo dok ona ne dođe do svih.
Ta ‘inteligencija roja’ koju posjeduju pčele najdragocjenija je osobina ovih insekata za Bromenshenka. Dresiranje jednog psa za traženje mina trajalo bi dvije godine i stajalo bi do 30 000 dolara. Pčele pak to obave u dva dana i pokrivaju velika područja – pčela radnica dnevno odleti šest do osam puta u potragu za hranom. Pritom svaki put prevali do kilometar i pol, dakle veliki roj obavi dnevno oko milijun letova. Američki insektolog vrlo je brzo shvatio da u rukama ima veliku stvar.
Pčele prate neki miris do mjesta na kojem je on najintenzivniji. Bromenshenk ih je naučio da kada detektiraju određeni miris, pokazu to cik-cak letom. I na kraju je samo još morao čekati da vidi na kojem mjestu će se one rojiti.
Ovoga ljeta otišao je sa svojim pčelama na test u Missouri. I iako je na čitavom području pljuštala kiša i harao tornado, pčele su u 98 posto slučajeva pronašle skriveni eksploziv. Kako nagazne mine često vise nemaju metalnu, nego plastičnu ovojnicu, Bromenshenk je napravio još jedan test, s plastikom. Ovoga puta pčele su mogle ‘nanjušiti’ mine već na 7 metara i ‘gospodar pčela’ odlučio je sa svojim otkrićem izaći u javnost.
Jerry Bromenshenk tvrdi da to nije kraj nego tek početak, jer da pčele mogu pronaći bakterije, viruse i oružje za masovno ubijanje.