Pčele štakori i psi u potrazi za minama
Možda nisu čovjekov najbolji prijatelj, ali štakori i pčele natječu se sa psima tragačima u potrazi za nagaznim minama. Znanstvenici su otkrili da su nepopularni glodavci i vrijedni insekti iznenađujuće točni detektori.
Europa i druge zapadne zemlje zauzete su razvojem novih metoda za otkrivanje ukopanih mina, prenosi tako DW. Isprobano je sve, od visokotehnoloških radarskih uređaja i satelitskih sustava za lociranje do timova pasa njuškača. Većina je tehnika, međutim, preskupa za siromašne zemlje koje su najčešće pod minama.
No u budućnosti otkrivanje mina može itekako pojeftiniti i dobro iskoristiti dvije dosadne štetočine: štakore. No i pčele jednako učinkovito poput uobičajenih pasa tragača, imaju urođene sustave biološke detekcije. Kad znanstvenici nauče kako ih upošljavati, ta bića bi se mogla pustiti da otkriju mine.
Zajednički projekt Sandia National Laboratories iz Novog Meksika i Sveučilišta u Montani pokazao je da se pčele za ishranu mogu koristiti za prikupljanje uzoraka TNT-a, primarnog sastojka nagaznih mina, i vraćati te dokaze pčelaru.
Kad sakupljaju pelud s cvijeća, kao što je ovaj krokus, pčele također pokupe elemente u tragovima eksploziva.
Kada pčele lete s biljke na biljku skupljajući nektar i pelud, one također privlače čestice prašine, tla i drugih elemenata nošenih zrakom u svoja nejasna, statički nabijena tijela i vraćaju uzorke natrag u košnicu.
“Pčele su poput letećih krpa za prašinu“, kaže Jerry Bromenshenk, direktor studije Sveučilišta u Montani. “Kamo god odu, pokupe prašinu, kemikalije u zraku i druge uzorke. Ako su vani, pronaći će je i vratiti.“
Eksperiment se temelji na pretpostavci da sve nagazne mine propuštaju male količine TNT-a u obližnje tlo i vodu i da će biljke koje rastu u takvim regijama sadržavati tragove tih elemenata u svojoj peludi.
No prije nego što čuvari pčela mogu osposobiti svoje košnice za misije pretraživanja i oporavka, potrebno je provesti više studija kako bi se utvrdilo mogu li se pčele osposobiti za miris eksploziva i povezivanje TNT-a s hranom (šećerni sirup koji se nalazi u peludi).
Možda se to još uvijek može dogoditi, ali Bromenshenk predviđa pričvršćivanje malih dioda na leđa nekoliko stotina pčela koje su obučene za TNT, a zatim ih prati radarskim uređajem za praćenje.
“Ljepota ovog pristupa je u tome što su pčele autohtone u svim klimatskim uvjetima na zemlji“, kaže Susan Bender iz Sandia Laboratories. “A za upotrebu vam ne bi trebao oprema od milijun dolara i opsežna obuka.”