Propaganda, reklama, promidžba vs laž i obmana!

Stavimo li na stranu neke osobne i političke ili pak vjerske konotacije koje neki pčelari, ali i pčelarske udruge pa i savezi koriste imamo za potrebu pojasniti “pravila igre” kod donošenja odluka oko našeg oglasnog prostora na nacionalnim pčelarskim mrežnim stranicama koje vodimo i uređujemo. Pravila igre s kime, kako i koliko dugo ćemo uspostaviti bilo kakvu suradnju.

U svakom slučaju nećemo dozvoliti da moguće jalno-zavidne osobe poput Ivana Babića iz Vrbovca koje u svom poslovanju možda nisu uspjele ostvariti neke zadane ciljeve nas kao udrugu, članove udruge Pčelarstvo online kao ni članove koordinacije “Hrvatske pčelarske službe 112”, kao ni naše oglašivače kojima ustupamo prostor blate – lažima i uvredama zbog toga što osobno nisu uspjelu u ostvarenju nekih svojih nedostižnih ciljeva.

“Ivan Babić, pčelar iz Vrbovca, svoj mogući neuspjeh u poslovanju treba tražiti u svom ne u tuđem poslovanju! Zašto pčelari ne koriste njegove usluge nego usluge drugih nema baš nikakve veze sa pogodnostima koje mi kao udruga nudimo svom članstvu od kog ne naplaćujemo ni članarinu. To nema veze ni sa projektima koje provodimo u cilju promidžbe pčelarstva – on eventualni marketinški i poslovni krah moguće pokrenutog poslovanja mora tražiti pod svojim ne pod našim krovom. Mi ne ulazimo u odnose drugih to ipak oni moraju riješiti oni sami. “ Antun Karlović – predsjednik udruge Pčelarstvo online.

Ivan Babić, nažalost je kako ispada pčelar iz Vrbovca. Pokušao je na nekoliko mjesta lažnim optužbama osporiti pravo neke firme, obrta, OPG-a da ponudi popust za naše članove – volontere projekta koji vodimo od 2004. godine i to na stranicama koje smo temeljem dotadašnjeg rada na promidžbi pčelarstva dobili na upravljanje potpisom pisma podrške u Ministarstvu poljoprivrede koju je potpisao ministar poljoprivrede još 2004. godine.

Pa pojasnimo “pravila igre” koja vrijede za sve pa tako i za Ivana Babića osobno. Svaki oglašivač, svaka privatna ili pravna osoba koja na ovim mrežnim stranicama želi objaviti PR članak odgovorna je za svoje knjigovodstveno stanje. Mi ne ulazimo, niti imamo te mogućnosti kao ni drugi mediji, u detalje da li ta privatna ili pravna osoba posluje prema zadanim zakonskim okvirima.

Problem osvrta i pokušaja omalovažavanja od strane Ivana Babića koji se bavi legalno ili ne svojim poslom je u tome da je potpuno svjesno iznosio neistine i pokušao omalovažiti poslovanje kako je ispalo svoje konkurencije OPG koji se bavi istom djelatnošću pa ćemo još jednom ponoviti školskim primjerom u ovom članku što je to laž, a što je to reklama, promidžba, ponuda i slično.

Pri tome nećemo izmišljati “toplu vodu” jer je već izmišljena pa ćemo prenijeti tekst s portala Medijska pismenost:

Premda je danas u nas u strukovnim krugovima uglavnom prihvaćen termin oglašavanje (preporučen 1998. od Hrvatskog oglasnog zbora i na preporuke Josipa Sudara i Tomislava Ladana) još uvijek se koriste pojmovi propaganda, reklama, promidžba i slični.

Zamjetan je problem, ne samo teoretske i akademske naravi, da se u terminološkoj standardizaciji u najvećem dijelu zakona zemlje ovi pojmovi miješaju, pogrešno definiraju, a često i ne razumije njihova suština pa je svakako budući zadatak profesionalaca iz ove djelatnosti; terminološki i sadržajno pomoći uskladbu u ukupnom zakonodavnom uređivanju ove discipline.

U svojim razmatranjima terminološkog razjašnjenja i razumijevanja poći ćemo najprije od reklame, jednog od najstarijih termina koji se dominantno koristi i danas.

REKLAMA
Upotreba riječi reklama najčešća je u javnosti, a dolazi od latinske riječi clamo – are, što znači vikati, odnosno od riječi reclamo – are, što znači odjekivati.

Riječ reklama, iako se koristila i ranije, počinje se koristiti u fazi prelaska u XIX stoljeće s razvojem tržišnog gospodarstva. Samo značenje u sadašnjoj formi dobija u Francuskoj i dolazi iz vremena velike Francuske revolucije (1789.) kada se za uzvikivanje na javnom mjestu s ciljem da se roba jednokratno proda uvodi pojam reclame (reklama) koji se usvojio u mnogim zemljama pa i Hrvatskoj. U današnjoj interpretaciji možemo reći kako je reklama pojam koji označava pretjerano hvalisanje, pretjerano isticanje svojstava robe, odnosno da je to pogrdan izraz za oglašavanje i ima za cilj jednokratnu prodaju robe, a ne zadovoljstvo potrošača.

Stoga se zadnjih desetljeća, a nakon preporuka strukovnih udruženja te teoretskog definiranja pojmova, korištenje ovog naziva polako napušta i zamjenjuje novim – oglašavanje. Reklamiranje=prigovori kupaca na nedostatke na proizvodu/usluzi.

PROPAGANDA
Propaganda je još jedan naziv koji se često koristi u Hrvatskoj, a dolazi od riječi propago-are, što znači širiti glas o nekome ili nečemu. Sam pojam pojavljuje se 1622. kada Papa Urban VIII osniva “Congregatio de Propaganda Fide”, a 1627. “Propaganda collegium” radi širenja ideja katoličanstva pa se taj pojam preuzima u drugim segmentima društva za svako sustavno, osmišljeno i dugoročno širenje poruka – ideja.

Obzirom da se u razdoblju totalitarnih sustava osmišljenim širenjem ideja bavila uglavnom vladajuća ideologija i država, propaganda se u mnogim zemljama kao i Hrvatskoj identificirala kao djelatnost širenja poruka i ideja vladajućeg poretka, čime se u mnogočemu odredila kao politička, iako se i dalje koristi kao pojam kojeg danas definiramo kao oglašavanje. Propaganda najčešće djeluje masovnim medijskim kanalima, a agitacija osobnim (agitator).

PROMIDŽBA
Promidžba je pojam novijeg datuma koji ima značenje promocije (komuniciranja), ali i reklame (oglašavanja). Iako se koristio i ranije njegova snažnija upotreba počinje tijekom II. svjetskog rata (tada je postojalo i Ministarstvo informiranja i promičbe) te u razdoblju nakon hrvatske samostalnosti (promidžba) od 1991. Promidžba je pojam koji se najčešće koristi u zakonodavstvu Republike Hrvatske u brojnim odredbama i pravilnicima, ali s različitim obuhvatom sadržaja. Nacionalna klasifikacija djelatnosti iz 2007. koristi pojam “promidžba (reklama i propaganda)” čime se još više, u propisima zemlje, stvara nejasnoća i otežana interpretacija kod brojnih tumačenja.

Zamjetno je, s većim utjecajem struke te boljim sustavom obrazovanja, da se ovaj pojam polako zamjenjuje pojmom komuniciranje, odnosno, pojedinim oblikom društvene/tržišne komunikacije.

OGLAŠAVANJE
Sam pojam nastaje od hrvatske riječi glas, odnosno od glasa i odjeka kojeg on stvara u svijesti primatelja poruke (pojam preporučen od strukovnog udruženja HOZ 1998. te naših uglednih teoretičara i praktičara). Uočavajući terminološke i sadržajne nejasnoće, a u trenutku kada je marketing kao disciplina bio pod snažnim utjecajem anglizama (ovo se održalo sve do danas za što postoji i djelimično opravdanje), kreira se i koristi hrvatski pojam koji oglašavanje definira kao plaćeni oblik tržišnog i društvenog komuniciranja, gdje se u kreativno komunikacijskom procesu, na sustavan i osmišljen način, odašilju poruke, obično putem masovnih medija, prema ciljanoj publici i javnosti s ciljem utjecaja na stavove i ponašanja primatelja poruke. Valja zamjetiti kako je najveći broj teoretičara i praktičara prihvatio preporuke i kako je ovaj pojam dominantan u domaćoj praksi bez obzira koliko značajan dio javnosti koristio druge pojmove, a najčešće pojam reklama.

• Kako reagirati kad naiđete na roj pčela?
• Varored – za zuzbijanje varoze pčela!
• Marketing – Oglašavanje
• Utjecaj pčelinjih proizvoda apiterapije na rak pluća
• Što je zapravo urbano pčelarstvo i kako je regulirano u Hrvatskoj?