Smiju li prekomplicirani zakoni biti prepreka urbanom pčelarstvu i urbanom zelenilu?

Nepoznavanje prekompliciranih zakona u RH od strane kako fizičkih, pravnih osoba tako i lokalne vlasti i zajednice, donošenje i usvajanje nezakonitih i neustavnih Pravilnika o držanju pčela moguće je namjerno kako bi se ograničila moguća konkurencija, stavila pod kontrolu ili možda kako bi prijevare vezane uz poticaje os strane nekih saveza i pčelarskih udruga postale “nevidljive” unutar sustava.

Ujedinjeni narodi su 2017. godine 20. svibnja proglasili “Svjetskim danom pčela”. Treba znati i da je ne bez razloga pčela kod nas Zakonom zaštićena životinja.

Zašto Pravilnik u držanju pčela u Austriji stane na stranicu formata A4 i nije se mijenjao desetljećima, a u Hrvatskoj se mijenja “svaki mjesec” i toliko je opširan, nezakonit i prekompliciran da ga nitko ne zna pravilno tumačiti. Čak ni Grad Zagreb, Ured gradonačelnika pa ni njegova Služba za informiranje i medije koji medijima na njihov upit daju službena priopćenja koja nisu u skladu s važećim propisima i zakonima.

Stav udruge Pčelarstvo online o urbanom pčelarstvu je jasan, prije svega temeljen na znanstvenim istraživanjima, praćenju života pčela, praćenju u košnicama i u prirodnim staništima kako u Hrvatskoj tako i izvan nje:

Prvo: Osnovni izazov povezan s gradskim pčelarstvom je zagađenje zraka i upotreba pesticida u gradskim područjima. Upotreba pesticida u gradskim je područjima manja nego na velikim plantažama i poljoprivrednim površinama. Možda je to jedan od razloga da pčele “bježe” u urbana područja. Upotreba pesticida može biti za pčele i ostale oprašivače opasna to znaju svi.

Drugo: Zagađenje zraka može negativno utjecati na zdravlje pčela. Ekologija je nauka koja se bavi proučavanjem odnosa između živih bića i njihove okoline. Ne postoji ni jedna stručna osoba, pa tako ni pčelar koji će tvrditi da naše urbano zelenilo može opstati bez oprašivača pa tako i pčela ili da je iste moguće “istjerati” iz grada – zabraniti im pristup urbanom području.

Pčelari i ostali moraju ciljano pažljivo odabrati lokacije za svoje košnice kako bi smanjili rizik od izloženosti pčela zagađenju zraka i pesticidima ali i da ne ugroze držanjem pčela svoje sugrađane. “Hrvatska pčelarska služba 112” prva je takva u Hrvatskoj uočila problem i na tome uspješno radi više od dvadeset godina – organizirano u suradnji s građanima kako većih tako i manjih sredina.

Nadalje, pčela je savršen indikator zagađenosti okoline, ako ih drže osobe poput primjerice članova naše udruge i koordinacije udruga mogu biti itekako korisne kao indikatori zagađenja okoliša. Možda to nekim osobama na lokalnoj razini ne odgovara?

Naime pčele skupljaju nektar i pelud iz svoje okoline kako bi proizvele med kojim hrene svoju zajednicu. Ako su biljke koje posjećuju zagađene toksičnim kemikalijama ili teškim metalima, to može utjecati na njihovo zdravlje i vitalnost. Otrovana pčela ne vraća se u košnicu. Pčela s otrovom ne može ni ući u košnicu.

Osim toga, pčele također mogu biti izložene zagađenju zraka i vode, što može utjecati na njihovu sposobnost preživljavanja ali i biti savršen indikator mogućih problema. Vrlo su osjetljive na promjene i zagađenja i prvi su znak problema, u rukama educiranog pčelara koji ih prati i s njima radi besplatan su test zagađenosti. Pčele ne unose u košnicu zagađen nektar, u svijetu su rađena istraživanja da med iz gradske košnice ima identična “čista” svojstva kao i med iz košnica koje se nalaze npr. na Sljemenu ili Ivanščici.

Ukratko, ako bi se legaliziralo kao pojam / aktivnost – dakle ono što ionako svi to znamo postoji, uz pravilnu brigu pčelara kao dijela struke, gradsko urbano pčelarstvo može biti korisna aktivnost koja pridonosi kontroli i održavanju ekosustava i lokalnoj ekonomiji.

Pčelari u gradovima moraju biti svjesni izazova i poduzeti mjere kako bi osigurali da pčele imaju dovoljno hrane a isto vrijedi ma gdje se one nalazile i da budu sigurne od štetnih tvari u gradu. Pčele koje žive same bez pčelara za sve to pobrinu se same i tako to rade tisućama godina, no kako je čovjek bitno utjecao na promjene u okolišu nužno je da u očuvanju broja pčela sudjeluju i ljudi – pčelari.