Što su neonikotinoidi?
Neonikotinoidi su skupina aktivnih sastojaka koji su vrlo učinkoviti protiv insekata štetnih za biljke, nažalost ne rade u svojoj učinkovitosti razliku između onih štetnih insekata i onih koji nisu štetni. Mogu se koristiti protiv raznih “dosadnih” (npr. Lisnih uši, bijelih mušica, patuljastih listača) i “griznih” štetnika (npr. leptira i kornjaša).
Prvi neonikotinoidni aktivni sastojak, imidakloprid, pojavio se na tržištu početkom 1990-ih i vrlo brzo postao najpopularniji svjetski insekticidni sastojak. Sljedećih godina razvijeni su i ostali neonikotinoidi koji su dovedeni na tržište u cilju zaštite usjeva.
Zbog svoje dobre učinkovitosti i širokog spektra uporabe, neonikotinoidi su postali vrlo popularni. Samo u 2008. godini činili su oko četvrtine svih insekticidnih aktivnih sastojaka širom svijeta.
Neonikotinoidi kao takvi spadaju u takozvane sistemske insekticide. To znači da se nakon primjene apsorbiraju kroz biljne korijene ili lišće, a zatim šire po cijeloj biljci. Odnosno, gdje god biljci insekti koji sisaju ili grizu oštećuju biljke, unose otrovne tvari za insekte.
Odmah nakon što se proguta, aktivni sastojak brzo se intervenira u živčani sustav životinja, gdje uzrokuje trajni podražaj živčanim stanicama, što prvo dovodi do grčeva i na kraju do smrti samih insekata, ali i životinja koje dođu u doticaj s istima.
Zbog svojih sistemskih učinaka neonikotinoidi se naširoko koriste i preko sjemena. To znači da je sjeme obloženo aktivnim sastojkom, s ciljem da mlada biljka u sebe apsorbira aktivni sastojak. Osim toga, neonikotinoidi se također koriste u spreju, granulatu ili dodatku vodi za navodnjavanje. Budući da se neonikotinoidi polako razgrađuju u biljci, njihovi uništavajući učinci traju vrlo dugo.
Kao što je već opisano, neonikotinoidi su sistemski aktivni sastojci u pesticidima koji se apsorbiraju kroz korijenje i lišće, a zatim distribuiraju po samoj biljci. Kad biljke procvjetaju, aktivni sastojci pronalaze put do peludi i nektara koje biljke luče kako bi privukle insekte u cilju da ih opraše. Tamo zatim s njima u kontakt dolaze pčele i drugi insekti koji sakupljaju pelud i nektar poput bumbara, leptira ili muha.
Korisni insekti poput pčele i bumbara također mogu doći u kontakt s aktivnim sastojkom putem prašine koja nastaje kod sjetve tako prerađenih sjemenki npr sjetvom kukuruza i pšenice. Drugi izvor kontakta je voda koju pčele unose iz biljaka ili iz tla prepunom neonikotidima: jer primijenjeni aktivni sastojak ne prelazi u potpunosti u biljku. Dio se otapa u kišnici, prelazi u otopinu tla i ponovo ga uzimaju biljke koje tamo rastu – uključujući korov.
Razna ispitivanja pokazuju da čak i vrlo male količine, tj. one koje životinje ne ubijaju izravno, štete pčelama: neonikotinoidi mogu oštetiti moždane stanice pčela i tako ograničiti njihovu komunikacijsku i orijentacijsku sposobnost. Kao rezultat, one sakupljaju manje peluda i treba im više vremena da se vrate u košnicu dok se neke toliko izgube da se niti ne vrate u košnicu.
Od 2014. postoji opravdana sumnja da neonikotinoidi štete i pticama. Nizozemski znanstvenici otkrili su tako neizravni učinak između koncentracije pesticida u okolišu i smanjenja broja ptica.