Treba li ponavljati važnost pčela za ekosustav?

Pčelarstvo nekad i danas prvenstveno kao takvo podrazumijeva oprašivanje okoliša, osigurava određene zalihe hrane kako za pčele u vidu pčelinjih proizvoda ali i za ljude u vidu poljoprivrednih proizvoda. Urbano pčelarstvo kao takvo održava određen broj populacije pčela i izvan klasične komercijalne pčelarske industrije.

Urbano pčelarstvo je ukratko rečeno praksa držanja pčelinjih zajednica u gradovima i urbanim sredinama bez obzira na njihovu veličinu. U svijetu gdje je prepoznato i gdje je zaživjelo često se naziva i hobi pčelarstvo, stambeno pčelarstvo ili pčelarstvo u dvorištu.

Svaka zabrana nečeg sama po sebi postavlja puno pitanja. Može li se zabraniti držanje pčela u urbanim sredinama? Što je bolje staviti pčele koje su usprkos zabranama prisutne u urbanim sredinama pod svojevrsnu kontrolu prateći statistiku ili ih ostaviti bez kontrole. Pčela je insekt i jednostavno ih je u njihovoj namjeri da nasele neko područje gotovo nemoguće “istjerati” iz urbanih sredina. One se uz sve veća zagađenja u prirodi sve većom upotrebom pesticida ponekad bolje osjećaju u urbanom području nego na poljoprivrednim površinama.

Pčele su važne za cijeli naš ekosustav, kako u netaknutim dijelovima Hrvatske tako i u urbanim sredinama. Pčelari iako se tako najčešće misli, nisu nužno osobe koje se profesionalno ili kroz dopunsku djelatnost bave prodajom pčelinjih proizvoda. Postoje kako kod nas tako i u svijetu pčelari koji to rade iz zadovoljstva, pčelarstvo spada u tzv. slobodna zanimanja i jedno je od rijetkih ako ne i jedina poljoprivredna djelatnost koja nije dobila nikakva ograničenja kako otvaranja novih pčelinjaka tako i širenja postojećih. Ne bez razloga. Svijet se suočava sa pomorima pčela i ostalih oprašivača.

Naime, populacija pčela i ostalih oprašivača ugrožena je zbog prekomjerne upotrebe pesticida. Pčele se povlače pred takvim površinama u urbane sredine iz kojih su ne tako davno odlazile u prirodu. Zbog toga je vrlo važno gdje je god to moguće ne samo saditi cvijeće koje pčele najviše trebaju, već ih i nikada ne tretirati iste pesticidima.

Većinu oprašivanja provode oprašivači – uključujući muhe, kukce, moljce, bumbare, ose, stršljene i leptire. Naravno ni medonosne vrste pčela nisu isključene iz tog za prirodu i klimatske promjene vrlo važnog zadatka.

Ne zaboravite: Da bi pčele bile dobro opskrbljene hranom koja im je potrebna, moramo prije svega imati cvijeće u cvatu tijekom cijele sezone. Da biste im ponudili ponešto od toga, uzgajajte gdje je god to moguće različite cvjetne vrste.

Drveće i biljke važne su ne samo u periferijama već i u urbanim sredinama. One kao što znamo djeluju kao prirodni filtri sve lošijeg zraka koje nam stvaraju zagađivači. Drveće filtrira hvatanjem onečišćenja preko lišća, korijena i kore. Zato što što više biljaka imamo u našem okruženju to bolje, ne samo da nam pomažu da bolje dišemo i čišći zrak, već čine bitan dio naše okolne atmosfere.

S druge strane da bi te biljne vrste opstale gdje se god nalazile trebaju oprašivaše dakle i pčele. Stoga je odluka o zabrani “Urbanog pčelarstva” u Zagrebu još i nelogičnija. Grad koji tijekom godine ima velik stupanj zagađenja trebao bi svakako misliti i u tom smjeru.

Neke su studije dokazale da gledanje i blizina biljaka pomaže u smanjenju razine anksioznosti i stresa kod ljudi. Mnogi urbani gradovi uglavnom dominiraju visokim tornjevima ili stanovima koji nemaju vanjski prostor, što može negativno utjecati na odrasle i djecu, uključujući smanjenu razinu koncentracije i povećan psihološki stres.

Pružajući sadilice u takvim gradovima i mjestima pomaže približiti ljude prirodi, stvaraju primamljive zelenije površine i vjerojatnije je da će ljudi napustiti svoje domove, izaći van i vježbati ako postoje atraktivni prostori ispunjeni šarenim biljkama za uživanje.

Može li “urbano zelenilo” kao neka vrsta pluća grada preživjeti bez “urbanih oprašivača” u koje spadaju i pčele bez obzira o kojoj se vrsti pčela radi?

HRT EKO ZONA: Poznato je da urbano zelenilo gradovima i njihovim stanovnicima pruža različite dobrobiti te višestruke vrijednosti u urbanističkom, kulturnom, društvenom, zdravstvenom, ekološkom i ekonomskom smislu.

To je ukratko suština “suvremenog urbanog pčelarstva 21. stoljeća”, a ne kako neki smatraju stjecanje dobiti od pčelinjih proizvoda. Mi kao udruga pčelara, ali i građana koji to nužno i nisu, smatramo da nije dobro sve u urbanim sredinama pretvoriti u beton i asfalt. Nekad, primjerice u vrijeme austrougarske uprave kad su se urbane sredine razvijale paralelno su se razvijale i za normalan život potrebne zelene površine.  

Danas se u tom parku / šetalištu usred Varaždina izmjenjuju nasadi visokog drveća s otvorenim travnatim plohama sa cvjetnim gredicama autohtonog drveća. Pa tako tamo možete vidjeti biljne vrste poput divljeg kestena, gorskog javora, smreke, crnog i bijelog bora. Tu je i crvenolistna bukva, platane, ginka te neizbježna i svima poznata lipa koja prilikom cvatnje širi svoj svima poznat ugodan miris. Sve te cvjetne gredice koje uz neke trajnice krasi najraznovrsnije sezonsko cvijeće ponos su kako nas građana grada Varaždina – varaždinaca. Zasigurno opravdavana titula Varaždina kao grada cvijeća ne bi bila moguća bez prisustva oprašivača među kojima su i pčele.