Učinak joda na dugovječnost pčela
Napadi ektoparazitskom grinjom Varroa destructor u kombinaciji s pripadajućim virusima prepoznati su kao ključni pokretač ovih zdravstvenih problema. I u uvjetima dobre pčelarske prakse na lokacijama koje su poznate po velikoj gustoći kolonija, u vrijeme medenja biljne kulture periodično suzbijanje grinja se čini nemogućom misijom.
Sredstva u borbi protiv varoze pčela temelje se (ili su se temeljila) uglavnom na nekoliko komponenti: organofosfatnom kumafosu, piretroidima i formamidin amitrazu. Svi se koriste kraće vrijeme nekih tridesetak godina, a kao posljedica tih korištenja, grinja Varroa razvila je otpornost na sve dostupne sintetičke akaricide.
Pronađena je alternativa, odnosno upotreba organskih kiselina i esencijalnih ulja koja je nažalost rezultirala je promjenjivom i nedosljednom učinkovitošću. No još uvijek dugoročno boljom nego stjecanje otpornosti.
Godinama se sve više istraživačkih aktivnosti na liječenju varoe pokazalo kroz pojavu novi srestava ali svih uglavnom baziranih na više manje sličnim komponentama ili miksom nekoliko njih.
Može li upotreba joda riješiti problem pčela?
Istraživalo se svašta, a u pilot istraživanju pčele medarice zaražene grinjama zatvorene su u kavez i hranjene sirupom saharoze koji sadrži dsRNA potencijalno esencijalnih gena Varroa.
Zanimljivo je kako je u neliječenoj skupini smrtnost grinja bila je <5%. Nasuprot tome, sve su grinje na pčelama koje su dobile otopinu saharoze koja sadrži dsRNA učinkovito usmrćene u roku od tri dana. Gotovo identičan učinak na grinje primijećen je u kontrolnom eksperimentu u kojem su pčele hranjene GFP dsRNA.
Kako su se u proizvodnji dsRNA koristile visoke koncentracije litijevog klorida (LiCl) i zbog toga hranile pčele zajedno s dsRNA, odlučili su u pokusima hraniti LiCl u otopini saharoze pčelama u kavezu kako bi testirali njegovu aktivnost protiv varoa grinje.
Zapanjujuće je da LiCl u koncentracijama od 25 mM, što odgovara izračunatoj koncentraciji u otopini dsRNA, ubija grinje jednako učinkovito kao i ispitivane tvari koje sadrže dsRNA.
Da bi potkrijepili primarna opažanja pilot studije, uspostavili su eksperimente u kavezima s različitim koncentracijama LiCl za snažnu statističku analizu. Uz koncentraciju od 25 mM, za koju je utvrđeno da je djelotvorna u pilot studiji, koristili sukoncentracije od 2 mM, 4 mM i 10 mM kako bi odredili donji prag učinkovitosti. Rezultati su podržali nalaze prethodne studije i pokazali značajne miticidne učinke na koncentracije LiCl od samo 2 mM pri kojima je došlo do značajnog povećanja smrtnosti grinja.
Veće koncentracije od 10 mM i 25 mM značajno su povećale smrtnost grinja počevši od drugog dana tretmana i postigle istrebljenje više od 96% tretiranih grinja na kraju eksperimenta.
U kontrolnim pokusima bez LiCl u otopini za hranjenje, smrtnost grinja dosegla je u prosjeku 9,3% i stoga je bila dobro u rasponu stopa smrtnosti dobivenih za grinje koje se drže na neobrađenim pčelama u kavezima pod različitim uvjetima okoliša. Na temelju tih rezultata potvrdili su jasan učinak LiCl na održivost grinja u koncentracijskom rasponu između 2 mM i 25 mM.