Afrička pčela
Afričke pčele su agresivnije od europskih podvrsti, imaju veću sposobnost unosa meda pa je prenesena u jugoistočni dio Brazila sa ciljem daljeg proučavanja i križanja pedesetih godina 20. stoljeća. Tu je greškom puštena u prirodu gdje ju je više bilo nemoguće spriječiti u njenom daljnjem širenju, prije svega zbog činjenice da su matice afričke pčele nešto jače i prevladavale su u međusobnoj borbi u prirodi sa do tada prisutnim slabijim europskim pčelama.
Afrička pčela nakon neplaniranog širenja u Brazilu u svijetu je zbog svoje instiktivno jače agresivnosti dobila nadimak “pčela ubica“, što je dakako bilo i još je uvijek malo pretjerano, ali činjenica je da se njen osebujan način zaštite vlastite zajednice uz nepoznavanje vrste lako pomiješao sa sveopćim strahom od uboda.
Međutim znanstveno gledajući nisu sve košnice pokazale pretjerano obrandbeno ponašanje ovih pčela, neke zajednice pokazuju mirnoću što je osnovno polazište za bavljenje pčelarstvom tom vrstom pčela. Sada se afrička pčela udomaćila i smatra se dobrom vrstom za pčelarstvo u Brazilu.
Neke poznate karakteristike afričke pčele:
- Slabiji rojevni nagon od europske pčele
- Dalje leti u potrazi za nektarom i peludom
- Udio stražarica u košnici veći je nego kod ostalih vrsti pčela
- Stražarice su agresivnije i brže dižu “alarm” od europskih vrsta pčela
- Veća je vjerojatnost napuštanja košnice u potrazi za novim staništem kada se u prirodi smanje izvori hrane
- U prirodi se gnijezde u spiljama, šupljinama drveća ili drugim zaštićenim mjestima za koje procjene da su pogodne za razvoj zajednice upravo kao i europska vrsta
- Za razliku od europske vrste afrička pčela može osjetiti prisutnost opasnosti na udaljenosti 15-30 metara
- Neprirodne vibracije poput onih koje proizvodi elektornska oprema osjete i do 100 metara od staništa
- Manja sposobnost preživljavanja u zimskim uvjetima u usporedbi sa europskom rođakinjom
- Sličnosti sa europskim vrstama medonosnih pčela:
- Vrlo sličan oblik tijela i građa
- Štite zajednicu i sebe te po potrebi ubadaju
- Isti sastav otrova
- Mogu ubosti samo jednom
- Oprašuju okolno bilje
- Sakupljaju pelud sa cvijeća
- Sakupljaju nektar i od njega rade med
Neplanirano širenje vrste: Od 2002. godine, afrička pčela se proširila iz juga Brazila prema sjeveru Argentine i sjeverno sve do Srednja Amerika, Meksika, Florida i južna Kalifornija. Širenje vrste zaustavlja se privremeno na području istočnog Teksasa najvjerojatnije zbog činjenice da se na tom području nalazilo velik broj pčelinjih zajednica sa europskom vrstom pčela. Međutim nakon što je otkrivena u južnoj Louisiani sve upućuje na njeno dalje širenje prema sjeveru. 2005. godine podaci ukazuju da se proširila na područje jugozapadno od Arkansasa. 2007 povjerenik odjela za poljoprivredu i šumarstvo, potvrđuje prisustvo u području New Orleansa području. 2009. godine afrička pčela primjećena je na jugu države Utah, a u listopadu 2010. od uboda afričkih pčela poginuo je 73-godišnji muškarac dok je obavljao neke poslove na svom imanju na samom jugu države Georgije što je ujedino bila i prva naznaka prisustva te vrste u tom području.
