Dobro došli u svijet pčela!

Upravo sada, čitate li ovaj članak krajem jeseni ili počekom zime, je pravo vrijeme da budući pčelar započne svoje ideje oko osnivanja budućeg pčelinjaka. Prije svega podrazumijeva se da je prikupio neke od osnova brojnih pčelarskih teorija, možda manje bitno da li kroz razgovore sa postojećim pčelarima, pisanu literaturu ili internet, no svakako bitno da tu teoriju svakodnevno nadopunjuje novim saznanjima. Naime još se nije rodio pčelar koji je u početku sve znao, ali ni onaj koji je umro nakon što je naučio ama baš sve o pčelama i pčelarstvu.

Živite li kojim slučajem na području na kojem obitavaju medvjedi trebate znati da su oni i pčelarska djelatnost nespojiva kombinacija. “Mali slatki medo” koji tako slatko liže med je samo stvar bujne ljudske mašte koja se generacijama prenosi s koljena na koljeno i s etikete na etiketu u stvarnosti je to ipak nešto drugačije. Doduše brojni pčelari uzet će nadimak medo, medek, medica ili mali medo… no ni medeka ni medonju zasigurno nećete željeti kao gosta na pčelinjaku. Kako se donekle na pčelinjaku obraniti od tih životinja opisali smo u članku unutar pčelarske radionice a nosi naslov “Električni pastir na pčelinjaku“.

Kako će sa popunjavanjem svojih prvih budućih košnica krenuti tek u proljeće, vremena za detaljne pripreme tijekom zimskih mjeseci ima, no ne treba zaboraviti da u tim poslovima vrijeme ponekad leti i prebrzo.

Često se u razgovorima može čuti priča kako je bitno da se u startu osigura lokacija sa idealnim pčelinjim pašama, što je naravno sasvim pogrešno. Lokacija sa idealnim uvjetima kao prvo gotovo da i ne postoji, osim toga u počecima kada pčelar početnik počinje sa pčelarskih 3-5 košnica ona je sasvim nebitna.

U počecima je daleko bitnije osloboditi se početničkog straha od uboda i mogućeg neuspjeha. Uvjeti za početnih pet ili šest košnica postoje svugdje ima li pčelar imalo volje da u praksu počne provoditi naučenu teoriju.

Neki pčelari tvrde kako je u startu lakše krenuti sa već oformljenim zajednicama nego sa rojevima koje otresemo u novu praznu košnicu. Moguće ali ne nužno i istinito. Sasvim je sigurno da će pčelar početnik teško izaći na kraj sa jakom prenapučenom košnicom koja kada ju otvorite doslovno “vrije” pčelama. Naime neiskusnom će pčelaru s takvom košnicom teško biti izaći na kraj i zakasni li u nekom detalju ili ako pogriješi moguće je očekivati svašta.

U startu je svakako bitno da se nakon što se oslobađa početničkog straha vodi briga kako bi pčele imale adekvatan prostor za razvoj. On ne smije biti prevelik ali ni premali pa je to jedna od najtežih zadaća budućeg pčelara. ako se starta s rojevima poželjna je prihrana u počecima kako bi zajednica brzo krenula u pun razvoj.

Manje je bitno s kojom će budući pčelar košnicom krenuti u svoju pčelarsku avanturu. Naime med ne nosi košnica, odnosno med proizvode pčele i to viška u onoj mjeri koliko pčelar zna o tom poslu. Ako manje manji će biti i prinosi.

Komercijalni pčelari zadnjih desetljeća okrenuli su se “nastavljačama” i to prije svega LR košnici no iako ona ima svoje prednosti ima i mane posebno ako pčelar nakon duljeg niza godina pokušava “smanjiti doživljaj” pa iz komercijalnog ili nekog polu komercijalnog krenuti ka vikend pčelarstvu u kojem će se očekivati što manje napora.

Broj košnica kojim će pčelar težiti nakon početnih savladanih tehnika trebao bi biti ne kako piše u literaturama ili nekim uputama već broju koji će moći opskrbiti na način da pčele uvijek dobiju sve što im treba. Nikako ne treba težiti na na primjer 50-80 košnica ako možemo zbog znanja ili vremena opskrbljivati 20-40. Istina je da je rentabilnost umanjena s manjim brojem no veći broj od onog koji možemo opslužiti također ju umanjuje.

U počecima je od same lokacije i pašnih resursa sigurno je bitnije da se pčele nalaze na pčelaru uvijek dostupnoj lokaciji, na primjer na lokaciji koja neće iziskivati daleka putovanja. Leta se preporuča okrenuti tako da budu u smjeru izlaska sunca. Postolja u startu treba raditi da budu dugotrajnija, jer se tako u startu izbjegavaju budući nepotrebni izdaci. Ispred leta budućih košnica dobro je predvidjeti i izraditi teren bez korova i trave, na duljini metar do dva. Uz nabavljen tijekom zime osnovni pribor za pčelarske buduće početke to će biti dovoljno.

Napomena: Stara literatura nije pogrešno napisana, ona je ponekad samo malo zastarjela pa prema tome često djelomice neupotrebljiva.