Dresura pčela
Nektarni sok biljke proizvode dok se ne završi oplodnja, nakon toga lučenje nektara prestaje i te hranjive tvari koje su trošile do tada biljke namjenski usmjeruju u razvoj ploda i sjemena. Postotak glavnog sastojka nektara koji se najčešće kreće u prosjeku od 30 – 90 % je tekućina odnosno voda. Taj je postotak kod biljaka različit, također se razlikuje i u pojedinim dijelovima dana.
Ujutro je nektar rijedak, porastom temperatura tijekom dana on postaje gušći ali kako je vrlo hidroskopan istovremeno može upiti više vlage iz zraka pa u tom procesu izmjena raste i sam postotak šećera.
Pčele prema nekim tvrdnjama ne posjećuju cvijet ukoliko je lučenje nektara sa postotkom šećera manjim od 5 — 8%, ali i kod toga treba raditi razliku od područja do područja i kod različitih biljnih vrsti. Iako je to jedan od uvjeta, neke biljne vrste razvile su kako bi privukle insekte da ih oplode sposobnost jačeg lučenja eteričnih ulja koje pčele uz slatki nektar dodatno privlače.
Kada su cvjetovi veći, tada i proizvode više nektara. Kod velikih cvjetova možemo, npr. kod cvijeta bagrema, ponekad slatki okus nektara doslovno osjetiti i jezikom. Problem nastaje kada biljna vrsta cvijeta u isto vrijeme na pojedinom području sa vrstama koje jače luče nektar i pčele ju iz tog ali i iz niza drugih razloga ne posjećuju. Tada se primjenjuje takozvana “Dresura pčela”.
Odavno je poznato da ukoliko se pčelama ponudi hrana obogaćena mirisom i okusom cvjetova pojedine biljne vrste, one će je prenositi iz hranilice u pripremljeno razrađeno saće. Nakon toga prve pčele koje će pronaći u prirodi tu određenu biljnu vrstu nakon odlaganja nektara u satne osnove izvodit će “ples pčela” kojim će drugim pčelama priopćiti smjer i udaljenost od područja gdje se nalazi ta biljna vrsta izvor nektarne paše.
Na taj se način odavno u svijetu uspješno oprašuju pojedine određene biljne vrste i poljoprivredne površine koje su u tom trenutku iz određenih razloga pčelama manje interesantne bilo zbog prisustva neke druge kulture ili nekog dugog razloga poznatog samo pčelama. Na primjer ukoliko želimo da pčele posjećuju većinom cvjetove bijele djeteline kako i dobili što čišći monoflorni med bijele djeteline pčele prihranjujemo unaprijed pripremljenim sirupom bijele djeteline. Prihranom im dajemo lažan dojam kako se radi o obilnoj paši te biljne vrste, a poznato je kako pčele zbog racionalizacije svojih izleta više posjećuju biljke koje više mede u određenom trenutku.
Sirup za tu vrstu prihrane u cilju dresure priprema se od jednakih dijelova vode i šećera, u njega nakon hlađenja potapamo cvjetne latice (bez cvjetnih čašica) željene biljne vrste u količini od 1/4 od ukupne količine sirupa. Nakon toga zatvorenog u posudi držimo ga od 2 – 10 sati, više je dakako bolje, kako bi sirup upio što više miris te biljne vrste.
Takvu pripremljenu otopinu dajemo pčelama predvečer i rano ujutro prije nego počinju izlijetati uzastopno 4-5 dana.
Tako se dresiranjem pčela postiže se da pčele posjećuju željenu biljnu kulturu u većem obimu, pritom kako bi se učinak dodatno povećao mogu se pčele u određenim slučajevima prilikom dresure / prihrane zatvarati na nekoliko dana. Pojačani učinci se prema nekim podacima postižu i dodavanjem ekstrakta neke biljke u sirup.