Formiranje nukleusa
Malo pčela = malo meda, puno pčela = puno meda. To vam vjerojatno zvuči normalno i razumljivo. U suvremenom pčelinjaku i pčelarstvu prema tome da bi bio rentabilan potrebno je imati puno pčela u puno košnica, jer jedna pčela ne samo da sama ne može opstati već može prikupiti vrlo male količine meda preko sezone jasno uz uvjet da je sakupljačica, a ne trut ili matica.
Kako onda držati stalno približno isti broj radnih košnica u pčelinjaku da bi isti bio profitabilan usprkos mogućim zimskim gubicima ili nekim drugim? Formiranje i održavanje nukleusa, pomoćnih pčelinjih zajednica je jedan od načina. Nekad se u pčelarstvu kao dio tehnološkog procesa širenja pčelinjaka sve odvijalo preko “rojeva s grane” danas je to nezamislivo.
Danas pčelar na pčelinjaku ormira novu zajednicu pčela onda kada to njemu odgovara i koliko mu u datom trenutku odgovara s obzirom na kapacitete pčelinjaka.
Za to se najčešće koriste dva načina:
- punjenjem nukleusa sastavljenog od tri okvira legla i dva meda + oplođena matica
- punjenjem nukleusa paketnim rojem pčela + oplođena matica
Prema istraživanjima koja su proveli u cilju usporedbe efikasnosti novoformiranih nukleusa u jednakim uvjetima sa maticama istog uzgajivača Z.Puškadija, A.Opačak, T.Florijančić, D.Jelkić, P.Mijić, I.Bošković dobili su sljedeće podatke razvoja nukleusa: (skupina a je sa leglom, skupina b je paketni roj)
Iz podataka koje su dobili vidljivo je da su se nukleusi skupine A razvijali brže u odnosu na skupinu B i donosili više meda, tako da su do trenutka uzimljavanja prosječno zauzeli 17 okvira saća i postigli težinu košnice do prosječnih 35 kg.
Na Grafikonu također možemo uočiti kako su nukleusi skupine B bili u slabijoj kondiciji u odnosu na nukleuse skupine A i do trenutka uzimljavanja zauzimali su prosječno 13 okvira i težili prosječno 23 kg.
Kako smo po prirodi znatiželjni i tuđi podaci nisu za nas “zakon” ako ih ne usporedimo sa vlastitima ukoliko je to moguće napravio sam mali usporedni test, formirao sam četri nukleusa dva na jedan i dva na drugi način. Oni su u testiranju formirali osam nukleusa (duplo).
Rezultat sam radi usporedbe stavio na isti gornji grafikon godina 2009.:
Crvena i zelena linija prikazuje napredak u isto vrijeme ali 2009. godine na testnom pčelinjaku pčelarstva Karlović sa 50 košnica u Varaždinskoj županiji.
Podaci se ne poklapaju u potpunosti, međutim niti su matice bile istog uzgajivača, niti je lokacija ista, pa ni godina i slično.
Cilj testiranja je utvrđen, nukleus u koji je dodano legla razvijao se brže što je i normalno s obzirom na to da je paketnom roju matica prvo morala početi zalijegati dok smo u situaciji 1 leglo dodali u startu.
Sve matice su bile prihvaćene, svim nukleusima što se i vidi po grafikonima u oba slučaja primijećen je i odeđen gubitak pčela nakon 10-15 dana. Kritično razdoblje za novoformirani nukleus, formiran od paketnoga roja, nastaje nakon 10-tak dana, jer stare pčele polako počinju umirati, a nove još ne počinju izlaziti te nema dovoljno pčela da hrane leglo i brinu o matici.