Kako medonosne pčele pronalaze hranu u prirodi
Medonosne vrste pčela proizvode med koji skladište za razdoblje bez paše – tijekom zimskih mjeseci. One pronalaze nektar u cvijeću, no kako pronalaze cvijeće u kom ima nektara? A kako one znaju koji cvijet ima nektar, a koji nema?
Pčela radilica prilikom izlaska iz košnice u potrazi za nektarom tijekom jednog izleta u promjeru 2-3km može sakupiti u mjehuru 50-65 mg nektara no to je maksimum. Realna količina nektara koji može nositi ipak je manja i ovisi o veličini same pčele. Nektar se ekstrahira ravno iz cvijeta i stavlja u drugi želudac medonosne pčele koji se naziva medena vrećica. Unutar ove vrećice enzimi razgrađuju šećere iz nektara na fruktozu i glukozu. Nakon što je medena vrećica puna, pčela se vraća u košnicu. Zatim predaju nektar kućnim pčelama na “obradu”. Tijekom tog procesa dodaju se novi enzimi, koji dodatno pretvaraju nektar u med i ventilira se kako bi izašao višak vlage na nekih otprilike 15-20 posto jer bi inače došlo do kvarenja.
Naravno prije svega traženje cvijeća s nektarom trebaju im krila, povrijedi li pčela krila tako da ne može letjeti ona je osuđena na smrt. Pčela kao što znamo, ima dva para krila, na svakoj se strani njezina tijela nalazi po jedno veliko i jedno manje krilo. Kad sleti na ulaz u košnicu ona oh spušta na leđa kako joj ne bi smetala kod kretanja u košnici gdje mora ostaviti med, pelud, propolis, vodu – odnosno ono po što je izašla unutar svog obavljanja zadataka u zajednici.
Pčele se tijekom sezone medenja bilja hrane slatkim nektarom koji cvijeće proizvodi s ciljem da ih privuče i oplodi prenoseći pelud leteći s cvijeta na cvijet. Kako bi to pronašle, medonosno bilje koje trenutno izlučuje nektar one šalju pčele izviđačice koje pronalaze cvijeće vidom i osjetilima mirisa.
Pčele koriste električnu energiju za pronalaženje hrane
Sigurno ste nekad učili i testirali magnetizam balonom ili plastičnim ravnalom koji kad ih protrljate privlače vaše dlake. Što je magnetizam jači jače privlači i vaše dlake. Tako je i kod pčela kad dođu blizu cvijeta. Cvijet s više nektara privlači ih više od cvijeta s manje nektarne paše.
Pčele uz istančan tisućama godina usavršavan osjet vida i mirisa također koriste određenu vrstu elektriciteta! U nektaru postoji mala doza elektriciteta i to pčele mogu koristiti s ciljem da osjete koji cvijet ima više , koji manje nektara. Čim je naboj veći cvijet ima više nektara i obrnuto. Manji naboj daje im “znak” da cvijet ima manje nektara.
U sakupljanju nektara ne rade sve pčele radilice, u prvoj polovini svog života radilica je tzv. “kućna pčela” koja brine o čistoći košnice, hranjenju matice, skladištenju nektara, propolisa, vode, cvjetne peludi te naravno lučenju voska od kojeg rade šesterokutne ćelije za spremanje hrane. Iz košnice izlaze samo povremeno istražujući okolinu
Tek u drugoj polovici života one se raspoređuju za sakupljanje sirovina po potrebi zajednice. Većina njih sakuplja nektar i pelud, dok jedan dio ima zadaću sakupljanja smola iz kojih proizvode propolis i vode.