Oksalna, glicerin i timol – tretman varooze pčela
Korištenje oksalne kiseline još je uvijek “bauk” kod pčelara u Hrvatskoj. Postoje recepture u kojima se umjesto sirupa dodaje glicerin i voda. Pčele ne vole okus glicerina pa je malo vjerojatno da će lizati oksalnu kiselinu prilikom tretmana.
Ta je metoda naravno kao i mnoge “neregistrirana” i kruži među pčelarima. Mi smo istu isprobali dvije sezone za redom, prvo na deset košnica, a već slijedeće sezone broj smo povećali na dvadeset jakih i fizički zdravih zajednica.
Formula koja nam je došla u ruke kako bi dobili 3,2%-tnu otopinu je sljedeća:
| Dihidrat oksalne kiseline | Glicerin | Mekana voda | Ukupni volumen |
| 45 grama | 4 decilitra | 600 ml. | 1 litar |
| 90 grama | 8 decilitra | 1200 ml. | 2 litra |
Radi se o 40% glicerina pomiješanog s mekanom vodom za tretman oksalnom umjesto šećernog sirupa. Zašto glicerin? On pomaže prema iskustvima pčelara da se oksalna duže vrijeme zadrži na tijelu pčele, pčele ne ližu oksalnu jer im smeta. Slična iskustva postoje i kombinacijom oksalne kiseline i timola. Timol je kod nas još uvijek u “povojima” premalo zastupljen i pčelari ga često koriste sasvim pogrešno, najčešće po sistemu “više je bolje”.
Kod nas se više koristi receptura kod ukapavanja / špricanja oksalne kiseline pomiješane sa šećernim sirupom.
| Oksalna kiselina | Mekana voda | Šećer u kristalu ili mljeveni |
| 35 grama | 6 decilitara | 600 grama |
| 45 grama | 6 decilitara | 600 grama |
| 60 grama | 6 decilitara | 600 grama |
Sinergistički učinak slabe oksalne kiseline i akvaoznih otopina timola na Varroa grinje medonosne pčele
U ovoj studiji, proučavani su učinci otopine vode sa slabom oksalnom kiselinom (OA) (0,5%) i mješavinom oksalne kiseline (0,5%) i timola (0,12%) (OA/TH) na Varroa grinje na medonosnim pčelama ukapavanjem.
Prije eksperimenata, matice u kolonijama bile su u kavezu 21. dan kako bi se zaustavilo polaganje jajšca, a košnice su bile opremljene antivaroznim podnicama. U pokusima s pčelama u kavezima u laboratorijskim uvjetima i kolonijama bez legla u terenskim uvjetima promatrala se smrtnost grinje i tolerancija pčela na tretman.
Kapanje jednom s OA rezultiralo je s 46,8 ± 4,4% učinkovitosti, dok je OA / TH imala učinkovitost od 91,6-98,7%. Otopina akvalnog timola (TH) nije imala akaricidni učinak, ali ako se pomiješa s OA udvostručila je učinkovitost.
Otopine šećera s niskim koncentracijama OA i OA/TH (1:1) bile su znatno manje učinkovite od akvastičnih otopina. OA/TH je bio štetniji za pčele od same oksalne kiseline: odnosno 3,2 i 1,2% pčela stradalo je u ispitivanjima. U terenskim uvjetima, kapanje s OA / TH (25 mL / u ulice) bio je prema rezultatima vrlo učinkovito u jesenskim eksperimentima: 97,6–99,0% za jednokratno i 99,2–99,8% za dvostruko ukapavanje. Kapanje samo jednom u proljeće bilo je prema studiji znatno manje učinkovito (77,0 ± 3,0%).
Akaricidni učinak dvostrukog kapanja oksalnom u jesen pojavio se sporije, ali je imao slično vrlo visoku učinkovitost: 99,6–99,8%. Pokazalo se da je OA/TH dvostrukim kapanjem u jesen otrovno za pčele: kolonije su naime znatno oslabile sljedeće zime. Opskrba vodom smanjila je slabljenje kolonija zimi. Kapanje kolonija s OA/TH ili OA u manjoj dozi (15 odnosno 20 ml/češalj) ranije u jesen osiguralo je visoku učinkovitost i prilično dobru toleranciju pčela.