pH uniflornih i multiflornih vrsta meda
Sve većim poljoprivrednim aktivnostima, ubrzanom urbanizacijom i industrijskom proizvodnjom narušavamo prirodna staništa životinja u prirodi, narušavamo i samu kvalitetu uniflornih i multiflornih vrsta meda pa ih povremeno moramo podvrgnuti raznim metodama ispitivanja.
Nekad su pčelari kako bi provjerili vlagu u medu kontrolom košnice izvadili i okrenuli okvir, ako je med curio van nije zadovoljavao uvjete po pitanju sadržaja vode. pH meda nije se ni radila, podrazumijevalo se da u nezagađenoj prirodi pčele iz nezagađenog nektara biljaka rade nezagađen med. Tretmani varoze pčela bili su do osamdesetih godina prošlog stoljeća potpuna nepoznanica.
Danas se sve mijenja, prirodna staništa pčela, klimatske promjene, sve veća upotreba pesticida, povećana sadnja monokultura, prisutnost parazitske varroa grinje i slično stvara uvjete da danas pčelari sve više i više koriste najrazličitija tehnološka pomagala ne bi li im pčele bile zdrave i ne bi li im sami proizvodi bili u zadanim zdravstveno prihvatljivim okvirima.
Kao kemijski spoj, molekule meda sadrže velik udio jednostavnih šećera i vode. Udio vode najviše se mjeri, no i kiselost izvađenog meda mjerimo danas lako dostupnim pH metrom. Na temelju nekih mjerenja i provedenih analiza ona je najmanja na medu amorfe i vriska kojima je pH oko 3,6-3,7 dok je najviša na kestenovom ovisno o lokaciji kod kojeg je pH otprilike 4,5-4,8. Najniža srednja vrijednost električne provodnosti ustanovljena je u uzorcima bagremova meda (0, 15 mS/cm), a najviša u uzorcima kestenova meda (1, 20 mS/cm).
Kako bi pčelar dobio što preciznije podatke trebao bi prije mjerenja raditi kalibracije uređaja. Sama kalibracija danas je pčelarima poznata, no kada se koriste jeftiniji uređaji treba znati da odstupanja na primjer u mjerenju sadržaja vode mogu iznostiti i do 1% što je za kontrolno mjerenje sasvim prihvatljivo. Ako se udio vode pokaže visok i u gornjim granicama trebalo bi podtupak ponoviti ili drugim uređajem ili iznova kalabriranim.
Kod mjerenja pH meda ipak se ne bi trebalo zadovoljiti takvim odstupanjima koja ne bi trebala biti veća od 0,05-0,1%.
Radimo li kalibraciju pH metra treba provjeriti ispravnost senzora i trebali bismo imati sljedeće: Otopina za čišćenje, destilirana voda, papirnati ručnici, destilirana voda…
Prilikom kalibracije prvo provjerite da li su pH elektrode kontaminirane ili oštećene. Ako je oštećeno slobodno ga bacite i naručite novi.
Zatim isperite senzor, najbolje destiliranom vodom. To napravie čak i ako ga niste morali čistiti, kako bi isprali sve što bi moglo kontaminirati otopinu. Nakon ispiranja, papirnatim ručnicima upijte višak vode. Nemojte brisati jer bi mogli oštetiti senzor.
pH mjerenja točna su onoliko koliko su točni pH puferi koji služe za umjeravanje.
Svi znamo da i temperatura može utjecati na mjerenja, iako mnogi pčelari misle da ako njihovi pH metri imaju automatsku temperaturnu kompenzaciju (ATC), pa da mogu zanemariti temperaturu uzorka to je pogrešno. Temperatura je bitna i kod mjerenja udjela vode u medu i kod mjerenja pH u medu.
Ispravno održavanje senzora za pH vrijednost uključuje primjenu kvalitetnih rješenja za punjenje i pohranu kojima se produljuje uporabni vijek senzora i povećava iskoristivost. Otopine su dostupne na tržištu danas u bočicama većeg ili manjeg volumena te u vrećicama za jednokratnu uporabu (vidi naslovnu sliku).
U ovom je tekstu djelomično korišten sadržaj Fizikalno-kemijske odlike uniflornih i multiflornih vrsta meda s područja RH