Uzgoj matica za vlastite potrebe
Uzgoj matica za vlastite potrebe u pčelarstvu je osnova pčelarenja i selekcije u koju svaki pčelar krene prije ili kasnije. Napredak razvoja pčelinjaka odnosno zajednica unutar jednog pčelinjaka i njegove pčelinje populacije moguće je postići pridržavamo li se osnovnih općeprihvaćenih u svijetu pravila selekcije pčelinjih matica.
Matice bi kod pčela prema preporuci struke trebalo mijenjati češće svake ili svake druge godine. Pčelar bi to trebao procijeniti temeljem prisutnosti legla, odnosno temeljem zalijeganja matice.
Selekcija i raznolikost najcjenjenije vrste pčela s kojom pčelarima, u sva tri prepoznata ekotipa u Hrvatskoj predstavlja vrlo vrijedan kapital koji treba svakako očuvati kao temelj za buduću selekciju i razvoj bilo na pčelinjacima za vlastite potrebe bilo kroz kupljene matice od registriranih uzgajivača.
Kao što svaka pčelinja zajednica u prirodi zna i može uzgojiti za svoje potrebe maticu ikakve intervencije od strane pčelara tako i svaki pčelar može uzgojiti pčelinju maticu za vlastite potrebe.
Kod pčelara se koriste nekoliko metoda uzgoja no u svima je cilj isti, spriječiti ili smanjiti rojevni nagon, potaknuti u zajednici nagon za samočišćenjem od varoze pčela i ostalih nametnika, a sve s ciljem povećane proizvodnje interesantne za pčelara.
Za uzgoj matice na vlastitom pčelinjaku ne treba nam puno, tek okvir sa poprečnom letvicom na koji stavljamo matične osnove za naše buduće matičnjake.
Izrada matičnih osnova od voska:
Kako bi sam uzgoj prošao u redu cilj je u matične osnove premjestiti oplođene radiličke ličinke stare 12-24 sata. Te ličinke kasnije mlade kućne pčele hrane matičnom mliječi. otprilike 11-12 dana nakon samog procesa presađivanja matičnjake možemo preseliti u oplodnjake ili sam matičnjak dignemo u nastavak iznad matične rešetke tako da između plodišta i novog plodišta sa matičnjakom iznad bude jedan nastavak s medištem pa dobijemo dvije matice unutar jedne košnice kojima se s vremenom izjednačuju mirisi. Kad se matica oplodi, kad počne sa zalijeganjem preselimo takav nastavak na podnicu i dobijemo novu radnu pčelinju zajednicu.
Poanta članka je kako je većina specijalizirane opreme dostupne na tržištu relativno jeftina, no pčelar ju uz malo truda može u potpunosti sam napraviti bez ikakve muke. Na takav način u kojem se matična osnova napravljena od pčelinjeg voska lijepi na letvicu radi velik broj uzgajivača matica s razlikom da oni na okvir nasađuju matičnjake bar duplo ili troduplo više.
Samo bi presađivanje trebali obaviti izvan prisustva sunčeve svijetlosti kako se ličinke ne bi isušile zbog UV zračenja. Ako se matice izliježu u zajednicama ili inkubatoru matičnjaci moraju biti zaštićeni od drugih
matica. To se postiže zaštitom matičnjaka kavezćima ili onima od drva ili plastičnim.
Problem je ako nema iz prirode jakog unosa nektara, sve zajednice za uzgoj matičnjaka tada treba kontinuirano prihranjivati s 50% šećernim sirupom , šećerom u prahu pomješanim s medom, omjer 4:1 po masi i to najmanje 3-4 dana prije samog postupka presađivanja. Ne treba zaboraviti ni na važnost peluda u ishrani pčela. Uzgojna zajednica mora imati što je više moguće mladih kućnih pčela koje osiguravaju ličinkama u matičnjacima što bogatiju opskrbu matičnom mliječi.