Pčelinji vosak
Pčelinji vosak je proizvod kojeg pčele stvaraju u svom tijelu, pomoću voskovih žlijezda. Radilice ga žvakanjem oblikuju i njime grade saće, koje grade jedno do drugog. Ako se kojim slučajem raspored saća poremeti ili poruši na tom mjestu pčele odmah počinju graditi novo.
Voštane žlijezde su najbolje razvijene i najproduktivnije kod radilica starih 12-18 dana. Nakon nekog vremena, voštane žlijezde počinju degenerirati i pčela se sprema postati pčela sakupljačica, to se obično ako je sve u redu sa zajednicom dešava otprilike 21 dan njezina života.
Prirodna boja pčelinjeg voska je bijela, on u dodiru sa zrakom postaje žučkaste boje kakav nam je i više poznat. Sama boja pčelinjeg voska ovisi i o podneblju odnosno omjeru tvari u vosku – propolisa i peludi. Pčelinji vosak je u biti prirodna, jedinstvena u potpunosti jestiva i zdrava eko ambalaža za med.
Približna kemijska formula za vosak je C 15 H 31 COOC 30 H 61.
E-broj bijelog i žutog pčelinjeg voska je E901, E901(i) za bijeli pčelinji vosak i E901(ii) za žuti pčelinji vosak. Nuspojave konzumacije pčelinjeg voska nisu poznate, kao ni preporučani dnevni unos. Oznaka E901 može se koristiti u svim religijama, vegatarijancima, veganima i slično jer nije životinjskog porijekla.
Pčelari pčelinji vosak koriste uglavnom za izgradnju satnih osnova kojima olakšavaju pčelama bržu izgradnju saća za spremanje meda. Svijeće od pčelinjih proizvoda ili izrada božićno-novogodišnjih ukrasa također je dio ponude proizvoda kod pčelara.
Upotreba pčelinjeg voska izvan pčelarstva je gotovo neograničena: kemijska, tekstiln, prehrambena, kožarska, elektroindustrija i druge. Vosak se koristi u kozmetici, farmaciji, zubarstvu, slikarstvu, a kao odlično sredstvo pronašao je svoje nezamjenjivo mjesto i kod upotrebe u konzervatorske svrhe.
Prirodna specifična težina kod temperature od 15°C iznosi 0,956kg. +, – 0,003kg. Točka topljenja mu je od 60 – 64°C i daleko je veća od običnog parafinskog voska gdje je ona već na 30°C. Sama ta činjenica kod razlike u temperaturi topljenja dovoljno govori o važnosti čistog pčelinjeg voska iz kojeg moraju biti izgrađene satne osnove ukoliko pčelar želi da ih pčele prihvate i da na njima nastavljaju gradnju saća, u kojima će skladištiti med koji proizvedu.
Miješanje pčelinjeg i običnog voska donosi probleme ne samo kod zalijeganja matice već i prilikom punjenja saća medom. Miješanjem pčelinjeg voska sa parafinskim gubi se i specifičan miris koji također pčelama itekako bitan.