Propolis
Propolis je smolasta supstanca koju pojedine pčele radilice sakupljaju sa pupoljaka i kore drveća, kao i drugih biljaka. Tim se poslom u pčelinjoj zajednici bavi samo mali broj pčela koje imaju u košnici tu odgovornu i zahtjevnu zadaću.
Maje, Egipćani, Rimljani, Grci …. još od antičkih vremena se propolis, nešto manje javnosti poznat proizvod od meda, koristio preventivno ali i u ciljanom lječenju. Aristotel ga je smatrao ljekom za gnojne rane, kožne bolesti …
Prvi tragovi upotrebe potječu iz doba drevnog Egipta, gdje se koristio zbog svojih aromatičnih svojstava i u konzervativne svrhe prilikom mumificiranja i balzamiranja. U starom je Rimu u vrijeme vojnih pohoda svaki vojnik ondašnje Legije imao komadić propolisa za koji je još Pilinije rekao da je ublažuje ubode, smanjuje otekline i bolesti, lječi čireve i slično. U Francuskoj tijekom 18. i 19. stoljeća, njegova je ciljana uporaba u liječenju rana, osobito na bojištima tijekom Napoleonovih kampanja. Bez nekog kontinuiranog zabilježenog sljeda tijekom tisuća godina propolis se i danas koristi u medicinske svrhe te posebno od sedamdesetih godina na dalje iznova izaziva znatiželju znanstvene zajednice.
Propolis je biljna smolasta supstanca koju pojedine pčele radilice sakupljaju sa pupoljaka i kore drveća, kao ali i drugih biljaka u prirodi. Tim se poslom u pčelinjoj zajednici bavi samo mali broj pčela koje imaju u košnici tu odgovornu i zahtjevnu zadaću koja je za cijelu pčelinju zajednicu vrlo važna.
Unosom u košnicu upotrebljavaju ga za izgradnju ulaza, zatvaranje mogućih pukotina i rupa te zai skladištenje odnosno “sterilizaciju” čelija saća …
Samo ime propolis, koristi se u cijelom svijetu, prema pojedinim tumačenjima dobio je od grčke riječi “pro” što znači prije ili ispred i “polis”što bi u prijevodu bilo grad, a zbog same upotrebe propolisa za izgradnju i regulaciju ulaza u košnicu. Drugi opet smatraju kako propolis nosi naziv prema riječi “propoliso” koja bi na grčkom ili latinskom značila zamazivati – zaglađivati.
Propolis kao naziv sada se koristi u skoro svim dijelovima svijeta a kako je točno nastao naziv manje je bitno od same korisnosti. Propolis je kao “lijek” (lat. medicamentum, njem. Medikament, engl. Medicine) u narodnoj medicini poznat još od antičkih vremena, Aristotel ga spominje u svojoj “Priči – govoru životinja” i zaključuje da se može koristiti u liječenju kožnih povreda, rana i infekcija. Velika upotreba propolisa zabilježena je za vrijeme Burskih ratova u Južnoj Africi (1899-1902), jer je pokazao odlične rezultate kod boljeg i bržeg zacjeljivanja rana.
Kako je košnica ili prirodna nastamba pčela najčešće i vrlo ograničenom prostoru u kojem je temperatura oko 35°C sa visokim stupnjem vlažnosti, u njoj prevladavaju idealni uvjeti za širenje bolesti. Kako bi to spriječile pčele, koje su jedne od najosjetljivijih bića, koriste upravo propolis za zatvaranje svih pukotina, rascjepa i slično te u isto vrijeme saniraju, spriječavaju dalji razvoj i ubijaju postojeće bakterije, gljivice i ostale moguće mikroorganizme. Kako su same površine vrlo različite po obliku i sastavu propolis na neke nanose u vrlo tankom filmu (stanice starog saća) dok druge propoliziraju u debljim slojevima. U košnici, nađe li se bilo kakva nećistoća ili strano tijelo koje fizički ne mogu izbaciti van pčele ga jednostavno iz sigurnosnih razloga propoliziraju.
Sastav propolisa sadrži preko 60 prirodnih, kemijskih supstanci, a ni dan danas nije u potpunosti istražen, on koliko je poznato sadrži:
- 55% smola
- 30% voska
- 10% eteričnih ulja
- 5%peludi
- vitamine E i B
- željezo
- cink
- enzime
- organske kiseline
Propolis je samo djelomično topiv u vodi, a za otapanje u cilju dobijanja tinktura koristi konzumni 96%-tni etilni alkohol koji otapa daleko veći dio propolisa.
Poznato je kako propolis dobiven od različitih vrsta biljaka ima različitu boju, različita senzorska i kemijska svojstva. Samo geografsko porijeklo propolisa međutim ne označava različitost kvalitete, ali se razlika može predočiti laboratorijskom analizom.
Posebnost propolisa je da bakterije na njega ne stvaraju otpornost i što nema štetnih popratnih pojava , što je mana sintetskih antibiotika. Propolis uspješno suzbija viruse gripe i herpesa, a preventivno djeluje kod upale grla i paradentoze. Izuzetne rezultate postiže u liječenju infekcija, opeklina, otvorenih rana, te čireva probavnog sustava. Uspješno uklanja otekline kod zubobolje, a redovnom upotrebom jača obrambenu sposobnost ljudskog imunog sustava.
Sakupljanje i korištenje:
- Nekad ali još uvijek i danas propolis se sakupljao struganjem sa stjenki košnica i okvira. U novije vrijeme ciljano sakupljanje omogućava pčelarima dobivanje većih količina propolisa daleko veće čistoće.
- Propolis se ciljano smrzava postaje krhak tako da se lakše skida sa sakupljača
- Nakon skidanja fizički se odvajaju grube nećistoće poput komadića pčelinjeg voska, komadića drva i sl. te se po potrwebi filtrira
- Propolis se u konačnici koristi kao tinktura, prah, smola…
Antioksidativni učinak
Propolis spriječava oksidativni stres organizma, stanju prekomjernog stvaranja slobodnih radikala kisika, pri čemu dolazi do gubitka ravnoteže stvaranja slobodnih radikala i mogućnosti neke stanice da ih razgradi, a rezultira promjenama vezanim uz oštećenje stanica.
Čuvanje
U starom Egiptu, propolis se koristio za balzamiranje mumija. Pčele propolisom balzamiraju sva strana tijela u košnici.
Površinski premazi
Propolis se u industriji koristi za proizvodnju prirodnih boja za drvo.