Studeni (lat. November)
Studeni (lat. November) jedanaesti je mjesec godine po gregorijanskom kalendaru. Stariji hrvatski nazivi ovog mjeseca u pojedinim krajevima bili su: vsesvetčak, veternjak, zmiščak, dok samo latinsko ime mjeseca november dolazi od riječi novem (deveti), jer je to bio deveti mjesec Rimskog kalendara kad se godine još nisu brojale od rođenja Isusa Krista kao danas, već od osnivanja Rima.
U studenom pčele polako počinju svoj “zimski san”. Pčelari su do sada trebali izvršiti sve potrebne korake vezane uz uzimljavanje pčelinjih zajednica.
Otvaranje košnica od ovog mjeseca više se ne prakticira kod imalo ozbiljnih pčelara iako ni to nije “Sveto pismo” uostalom kao ni većina stvari u pčelarstvu. U ovom mjesecu izlazie iz legla i posljednje pčele koje će dočekati toplije proljetne dane i prehraniti prve generacije pčela u idućoj godini. Kod malo slabijih košnica sa manjim brojem pčela to se već dogodilo ranije, dok se kod jačih događa upravo tijekom studenog što još naravno ovisi o godini.
U jesenima koje su toplije i vremenski stabilnije taj se događaj dešava kasnije, a u hladnijim prema prirodnom bioritmu pčela nešto ipak ranije.
Pčele kao što smo već naučili ulaze u klupko na temperaturama od 9-12°C što opet ovisi o jačini svake zajednice. Pa tako dok u proljeće i za vrijeme zimskih pročisnih letova nešto slabije zajednice izlaze ranije, a jače kasnije, kod ulaza u klupko je situacija obratna. Jače će zajednice u klupko ući kasnije od slabijih – sa manjem brojem pčela i kod njih su mogući izleti na temperaturama do 10 ili 11°C.
Svakako je korištenje sustava za nadzor košnica i tijekom zimskih mjeseci koristan kao i u vrijeme unosa nektara.
Ukoliko u ovom ili idućim mjesecima postoje velike oscilacije u dnevnim i noćnim temperaturama pčele će shodno tome širiti i skuplati klupko, izlazit će češće na pročisne letove. To je naravno s jedne strane dobro, međutim tada pošto su aktivnije trošit će više i brže pripremljene zalihe hrane.
Iako mnogi pčelari upravo u studenom mnogi i prije počinju sa utopljavanjem zajednica, do veljače je bitnije osigurati pravilnu, ali ne i prejaku ventilaciju košnice. Pčelama hladnoća smeta manje od moguće vlage koja se može javiti u košnici.
Trpanje na desetine kilograma novinskog papira oko i na košnicu ne samo da nije estetski lijepo već je i nepotrebno. Košnica bi trebala biti utopljena na način da sa vanjskih stranica gubi što manje topline. To se radi jedino zbog legla, a sada novog legla više neće biti dakle utopljavanje u studenom je potpuno nepotrebno.
U početku studenog dovršavamo uzimljavanje zajednica, prije nadolazećih zimskih dana završavamo uređenjem okoliša pčelinjaka, u slučaju snježnih padavina čistimo leto košnice, po potrebi vršimo tretiranje zajednica protiv varoze pčela, počinjemo sa pretapanjem voska, osiguravamo mir u pčelinjaku i slično. Svi radovi uglavnom se preusmjeruju na radove sa opremom u radioni van dohvata samih uzimljenih košnica.
Počinjemo sa obnovom nastavaka ili praznih košnica izvan pčelinjaka okvira i slično.
Ne treba zanemariti potrebu stalne edukacije pčelara na organiziranim seminarima i predavanjima koje pripremaju pčelarska društva. Ukoliko na samom predavanju i ne naučite ili čujete ništa novo, vrijedno je zamijeniti pokoje iskustvo sa ostalim pčelarima.
Tajne u pčelarstvu danas u vrijeme interneta vrlo su rijetke pa se tako i nadam da i na ovim stranicama možete ili naučiti ili obnoviti stečeno iskustvo.
Mlađi pčelari, ne po godinama već po pčelarskom stažu, nerijetko već nakon 2-3 godine misle da su naučili sve o pčelama. Nitko na svijetu o pčelama ne zna sve, upravo suprotno, o pčelama svi mi znamo vrlo malo usprkos činjenici da je pčela medarica jedan od najproučavanijih insekata današnjice.