Kriteriji sastava meda
Temeljem Pravilnika o medu NN 93/09 zakonski su utvrđeni kriteriji sastava meda.
Med se uglavnom sastoji od različitih šećera, pretežno fruktoze i glukoze, kao i drugih tvari kao što su organske kiseline, enzimi i krute čestice koje dospijevaju u med tijekom njegova nastajanja.
Boja meda može varirati od gotovo bezbojne do tamnosmeđe. Med može biti tekuće ili viskozne konzistencije, djelomično ili potpuno kristaliziran. Aroma može varirati, ali mora potjecati od izvornog bilja.
Kada se stavlja na tržište kao med ili upotrebljava u bilo kojem proizvodu namijenjenom za konzumaciju, medu se ne smiju dodavati nikakvi sastojci, uključujući aditive, niti bilo kakvi drugi dodaci. Med mora, koliko je to moguće, biti bez organskih i anorganskih tvari stranih njegovom sastavu. Uz iznimku proizvoda iz točke 3. Priloga 1. ovoga Pravilnika, ne smije imati strani okus ili miris, biti u stanju vrenja, imati umjetno izmijenjenu kiselost ili biti zagrijavan tako da prirodni enzimi budu uništeni ili u znatnoj mjeri inaktivirani.
Ne dovodeći u pitanje podtočku 6. točku 2.b. Priloga 1. ovoga Pravilnika, pelud ili drugi sastojak karakterističan za med ne smije se uklanjati, osim ako je to neizbježno pri uklanjanju stranih anorganskih ili organskih tvari.
Kad se stavlja na tržište kao med ili upotrebljava u bilo kojem proizvodu namijenjenom za konzumaciju, med mora udovoljavati sljedećim kriterijima sastava:
| 1. količina šećera | |
| a) količina fruktoze i glukoze (zbroj) | najmanje 60g/100g |
| – medljikovac, mješavine mediljkovca i cvjetnog meda | najmanje 45g/100g |
| b) količina saharoze | |
| – općenito | najviše 5g/100g |
| – bagrem (Robinia pseudoacacia), lucerna (Medicago sativa), Banksia menziesii, slatkovina (Hedysarum spp.), eukaliptus (Eucalyptus camadulensis,) Eucryphia lucida, Eucryphia milliganii« agrumi (Citrus spp.) | najviše 10g/100g |
| – lavanda (Lavandula spp.), boražina (Borago officinalis) | najviše 15g/100g |
| 2. količina vode | |
| – općenito | najviše 20% |
| – vrijesak (Calluna vulgaris) i pekarski med općenito | najviše 23% |
| – pekarski med od vrijeska (Calluna vulgaris) | najviše 25% |
| 3. količina tvari netopljivih u vodi | |
| – općenito | najviše 0,1g/100g |
| – prešani med | najviše 0,5g/100g |
| 4. električna vodljivost | |
| – vrste meda koje nisu dolje navedene i mješavine tih vrsta | najviše 0,8 mS/cm |
| – medljikovac i med od kestena i njihove mješavine, osim dolje navedenih vrsta | najmanje 0,8 mS/cm |
| – iznimke: planika (Arbutus unedo), vrijes (Erica spp.), eukaliptus (Eucalyptus spp.), lipa (Tilia spp.), vrijesak (Calluna vulgaris), manuka (Leptospermum scoparium), čajevac (Melaleuca spp.) | |
| 5. slobodne kiseline | |
| – općenito | najviše 50 mEq kiseline na 1000 g |
| – pekarski med | najviše 50 mEq kiseline na 1000 g |
| 6. aktivnost dijastaze i količina hidroksimetilfurfurala (HMF), utvrđene nakon prerade i miješanja | |
| a) aktivnost dijastaze (po Schadeu) | najmanje 8 |
| – općenito, osim pekarskog meda | najmanje 3 |
| b) HMF | |
| – općenito, osim pekarskog meda | najviše 40 mg/kg (uzevši u obzir odredbe pod a, druga alineja) |
| – medovi s označenim podrijetlom iz regija tropske klime i mješavine takvih medova | najviše 80 mg/kg |
[1] Pravilnikom se preuzimaju odredbe Direktive Vijeća 2001/110/EZ od 20. prosinca 2001. koja se odnosi na med
[2] Pravilnikom su preuzete odredbe Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o usklađivanju propisa država članica koji se odnose na označavanje, prezentaciju i reklamiranje prehrambenih proizvoda